Začitavanje: 'Enigma Ulice bijelih kaputa'

Jean-François Parot, Enigma Ulice bijelih kaputa (Alfa, 2012.; s francuskog preveo Miljenko Meyer)

O tome bi vam pokoju najbolje mogao reći autor Enigme Ulice bijelih kaputa Jean-François Parot. Ovaj francuski diplomat, inače diplomirani etnolog i specijalist za egipatske tehnike mumificiranja, upravo je za svoje službe u Sofiji počeo pisati niz kriminalističkih romana koje povezuje lik policijskog komesara Nicholasa Le Flocha. No Parot nije dobro upoznat samo s egipatskim balzamima i zavojima ili narodnim nošnjama Europe, on je također i stručnjak za povijest Pariza XVIII. stoljeća što nas nužno navodi na zaključak u kojoj se to epohi njegovi romani odvijaju. O da, vrijeme je to Luja XV. i Luja XVI, fatalne Madame de Pompadour i zlosretne Marie Antoinette; vrijeme dekadentnog baroka čiji pastelni tonovi i kupovi kremastih kolača nisu uspjeli nadvladati bijedu i blato pariških ulica sa svim njihovim pripadajućim proleterima i živopisnim lutalicama. Vrijeme je to koje je dosad nebrojeno puta iskorišteno za filmove i knjige i vrijeme koje kao konzumenti istih sadržaja jako dobro poznajemo. Utoliko nam je i Enigma Ulice bijelih kaputa privlačna na prvi pogled, a ono što je čini još privlačnijom je mračan, kriminalistički ton koji joj je dao Parot.

Njegov je junak, Nicholas Le Floch, mladac od kojih dvadeset godina koji iz Bretanje stiže u Pariz i počinje službovati pod glavnim upravnikom policije, ciničnim Sartineom. Le Floch je dovoljno inteligentan da shvati kako ga je Sartine smjestio u kuću korumpiranog komesara Lardina ne bi li ga tako držao na oku. Istraga pak započinje s Lardinovim naglim nestankom, a sumnjivci naprosto iskaču na svakom koraku – no svi se vrte oko Lardinove žene Louise, prijetvorne bivše prostitutke čija je pohlepa komesara otjerala u pakao kocke. Njezina tri ljubavnika su mornarički kirurg Semacgus, dvolični bogomoljac Descartes i Mauval, još jedan iz plejade iskvarenih policajaca koji nije daleko od onoga što bismo danas nazvali funkcionalnim sociopatom. Nicholas za partnera odabire iskusnog inspektora Bourdeaua te započinje svoju jurnjavu Parizom. Naravno, kao u svakom dobrom kriminalističkom romanu, tijek istrage je ono u čemu uživamo najviše i zbog čega grizemo nokte, a Parot nam uzbuđenja servira jedno za drugim. Upoznajemo tako pomno rekonstruiran i autentičan svijet Pariza u svom njegovom sjaju i bijedi: mesarske ulice po kojima teče volujska krv, poznati most Marie obrubljen kućama i nepodnošljivo smrdljive kožare (pritom u mislima salutiramo Patricku Süskindu i njegovom Parfemu), mrtvačnicu Basse-Geôle u kojoj se oku javnosti izlažu pronađena trupla (i koja smjesta priziva Rue Morgue E.A. Poea), zabite krčmice gdje se svinjske nožice poslužuju bez dozvole i ispod pulta, itd.

No ulice i mostovi su ništa bez sporednih likova koji Enigmi daju puno više štiha od melankoličnog i zamišljenog Le Flocha. Tu svakako treba spomenuti staru Émilie, nekad jednu od milosnica dvora, zatim prostitutku s dokova i gradskih mitnica, da bi, bolesna i izobličena, završila kao prodavačica juha koja svoje splačine radi od odbačenih ostataka skupljenih na odlagalištu mrtve stoke. Manje žalostan, ali podjednako upečatljiv (povijesni) lik je krvnik Charles Henri Sanson čiji opis izvršenja presude nad neuspješnim kraljevim atentatorom Damiensom ledi krv u žilama. No Parot tu ne staje: njegovi su dijalozi i pisanje također prilagođeni epohi čime stvara dojam čitanja radije kakvog francuskog klasika no žanrovskog romana, a korak dalje nas vode opisi odjeće, običaja, ukusa i beskrajno kompliciranih jela kakve su već onda mogli imati samo Francuzi.

Za kraj, bilo bi pošteno reći kako sama istraga i priroda počinjenog zločina vjerojatno neće većinu čitatelja izbiti iz cipela - pogotovo ako ste okorjeli ljubitelj žanra koji je navikao na skandinavski tip krimića s masovnim ubojstvima i starim poludjelim nacistima – no Parotov roman je ipak beskrajno šarmantan i napisan profinjeno kako i dolikuje njegovoj voljenoj epohi. Uz sve to nije zgorega napomenuti kako su zgode i istrage komesara Le Flocha u Francuskoj toliko popularne da je po njima za France 2 snimljena serija.

Katarina Brbora