Začitavanje: 'Data book on Hydrocarbons'

Sigurno ste ih vidjeli šetajući gradom. Možda ste ih ignorirali, možda znatiželjno promatrali, možda ostrugali ključevima od stana, možda pak pokušali odlijepiti i staviti doma na zid. Mišje siva pročelja Zagreba zadnjih su godina uzurpirale svakojake umjetničke tvorevine koje u Berlinu poslije Zida ili ubojitom Sao Paolu nisu ništa novo. Streetartom se obično zove sve ono što je vani na zidu, a nije ni grafit, niti oglas za brze kredite bez jamaca. Uglavnom ilegalno plasiranje osobnih estetika u javnom prostoru, često s jakom aktivističkom notom, nekima je vandalizam, dok drugima predstavlja malenu pukotinu u fasadi Velikog Brata.

Umjetnički kolektiv sada poznat kao Puma34 nekada se zvao Filjio. Tada su grad obljepljivali crtežima crno-sivih afektirajućih čovječuljaka ili ih crtali crnom i bijelom kredom izravno na zid. Filjiovi homunkulusi, na tragu Basquiatovih kreatura, s fasada su vikali upomoć popraćeni nevještim rukopisom često izvrnutim naopako. Sad kad su Puma34 s estetike dječjeg crteža zagazili su u vlažne predjele erotike i pornografije osamdesetih i campy svijeta čiji su protagonisti neizbježni starovi, starlete i bilderi. Tatin Start, mamin Svijet i Bravo, kojeg mala Ana rado čita, silovali su Puma34 kojekakvim sječivima, ekstraktirali udove, ekstremitete, glave i oči.

Kolaž nastao iz novinskih leševa, polijepljenih na plavi raster milimetarskog papira, oživio je što na ulici, što u knjizi Data book on Hydrocarbons (Filip Trade, 2009.) koja je predstavljena 7. rujna 2009. na otvaranju Pumine izložbe Ovu knjigu posvećujemo našem djedu K.P. u Galeriji HDD.
 
Izvjesnog K.P.-a  nakon očeve smrti 1905. udomljuje Sirotište Eduarda baruna Jelačića Bužimskog. Većinu je života proveo kao podvornik u Bazilici Srca Isusova, skupljao svakojaki otpad s ulice i uspio napraviti sina koji se stidio skromnog porijekla. Hrvatsko dizajnersko društvo 2008. je dobilo na korištenje prostor na uglu Boškovićeve i Palmotićeve, otkrivši tijekom prenamjene prostora maleni atelje. Pronađen je rukopis romama od 19.000 stranica i stotine kolaža i crteža koji ga nadopunjuju. U ožujku 2009. Puma34 posjećuje Zbirku Filip Trade, koja je preuzela brigu o pronađenom rukopisu, i tamo dvojica članova na staroj fotografiji prepoznaju svojega djeda K.P.-a, o čijem životu ništa nisu znali radi obiteljskih nesuglasica. Na njegovom opusu Puma34 zasniva svoje djelovanje, pa kao rezultat fascinacije djedovim neobjavljenim romanom nastaje Data book.

Protagonist Booka macho je, kurčevit i transeksualan u oba smjera, a u potrazi za savršenom drogom i u konzumiranju iste prati ga fatalna žena sklona odsijecanju penisa. Rečenice otipkane pisaćom mašinom zalijepljene su na kolaže koji prate pripovjedačeve transformacije na svim poljima. Kolaži boostaju rečenice, nameću setove asocijacija, dovlače reminiscencije, kontriraju. Likovni registar, uglavnom frenetičan i kaotičan, umrtvljen je u katarzi na kraju knjige. Kao strip na tripu, Data book je katalog ljepljivih i požutjelih dijelova pop-kulture koji se zeza sa svjesnim i podsvjesnim.

Puma34 su FERovci koje je 1999. zbližila ljubav prema znanstvenoj fantastici i prijezir prema religijskom shvaćanju postanka čovjeka. Opsesija stvaranjem uvijek novoga jasno je vidljiva na njihovom blogu (http://puma34.blogspot.com/). Puma34 dio svojih djela stvaraju i za zatvorene prostore, a dva je takva, inspirirana grafičkim rasterom i propadanjem, otkupila i Zbirka Filip Trade, potvrdivši svjetsku tendenciju institucionalizacije istaknutih streetartista. Veo tajne oko Puminog identiteta počeo se razmatati člankom u Globusu iz 12.8.2009. Banksyjev slučaj potvrđuje da je zanimljivost peripetija oko raskrinkavanja streetartista kratkog daha. Radije na YouTube-u upoznajte rad zagrebačke streetartističke scene.

Srđan Laterza