Začitavanje: 'Bilješke o Pasoliniju'

Dijelu domaće javnosti Pasolini je poznat kao redatelj nekolicine provokativnih filmskih naslova (Salo ili 120 dana Sodome, Teorem, Evanđelje po Mateju, Teorem, Il Dekameron, Medeja, Oedipus Rex…) kojima je pomicao granice viđenog i iskušavao strpljenje cenzora. Osvajao je prestižne nagrade na festivalima u Berlinu (Dekameron – 1971, Canteburyjske priče - 1972) i Cannesu (Giovani mariti – 1958, Cvijet 1001 noći – 1974), dvaput nominiran za Zlatnog lava na festivalu u Veneciji (Oedipus Rex – 1967, Teorem – 1968), a za svoj posljednji film Salo ili 120 dana Sodome sam je izjavio – propuste li ovo u distribuciju onda više nema granica. Film je pušten u distribuciju, ali samo 'light verzija' ("Možda većina ne zna da je i današnji, ovakav, Salo zapravo cenzuriran. Rekli su mi ljudi, Pasolinijevi prijatelji, koji su 1975. incognito uspjeli vidjeti film, da je nevjerojatno to što je u njemu sve prikazano,“ rekao je Valter Milovan u intervjuu za T-portal).

U Bilješkama o Pasoliniju (Meandarmedia, 2011), prvoj monografiji o Pasoliniju nekog hrvatskog autora, Valter Milovan (viši asistent na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli) približava nam Pasolinija kao pjesnika, romanopisca, filmskog redatelja, esejista, žestokog kritičara svih pozicija moći u talijanskom društvu, polemičara, ali i Pasolinijev odnos s majkom (tema kojoj autor posvećuje cijelo jedno poglavlje) i njegov privatni život. Valter Milovan diplomirao je talijanski jezik i književnost, a 2009. doktorirao s temom 'Život i smrt Piera Paola Pasolinija' pod mentorstvom prof.dr.sc. Mladena Machieda koji se i sam bavio životom i djelom P.P. Pasolinija. Bilješke su nastale baš na temelju spomenute doktorske disertacije, a sam autor preveo je brojne Pasolinijeve pjesme u knjizi, kao i dijelove eseja, intervjua ili dijelove tekstova drugih autora koji su pisali o Pasoliniju.

U obrazloženju teme i metodologije rada autor navodi: "Cilj je ove knjige pokazati da je Pasolini u velikoj mjeri svjesno ugradio vlastiti život u svoje umjetničko djelo (javni nastupi, izrazit autobiografizam u pisanju i filmovima) te da je Pasolinijev život-djelo zapravo cjelina koju je moguće analizirati."

Bilješke su podijeljene u nekoliko poglavlja:

- Problem političke moći u Pasolinijevoj poeziji
- Problem majke u Pasolinijevom djelu
- Mitološki likovi u djelima P.P. Pasolinija
- Tragedije i scenariji
- Kritika
- Komparacija pjesničkih zbirki Ceneri di Gramsci i Trasumanar e organizzar
- Pasolinijeva ostavština i sukobi oko njegova djela

uz dodatak: P.P. Pasolini u Hrvatskoj.

Već iz uvodnog dijela i biografskih podataka jasno je zašto je Pasolinijev život-djelo tako privlačna, ali i zahtjevna tema za raspravu: svestran, problematičan, sklon skandaliziranju javnosti, provokativan i oštar u javnim nastupima, deklarirani homoseksualac (Pasolini je bio uvjeren da je njegova seksualnost bila predodređena nasljeđem te da nikad i nije imao izbora u tom pogledu) i vjernik koji je nebrojeno puta kritizirao Crkvu i njene poglavare... interes za teme kao što su kršćanstvo, komunizam, cenzura, politička moć itd., obiteljska povijest (otac uvjereni fašist i smrt brata kojeg su ubili suborci partizani, te majka kao ključna figura u njegovom životu), njegov odnos prema smrti i težnje da se od vlastitog života učini umjetničko djelo.

Do samog kraja, tragične, nasilne i do danas nedovoljno razjašnjene smrti 1975. godine Pasolini je plijenio pozornost. Prijateljevao je s Mariom Callas, Orsonom Wellesom i Albertom Moraviom, proputovao Afrikom, Azijom, Europom, Brazilom, pisao za vodeće talijanske novine i časopise, nastupao na televiziji, a njegove knjige odlično su se prodavale i onda i danas, baš kao što su i njegovi filmovi privlačili publiku u kina. O njegovom životu i djelu napisano je na desetke knjiga (samo je Giuseppe Zigaina, Pasolinijev prijatelj, napisao čak dvanaest knjiga – Pasolini i smrt: mit, alkemija i semantika blistajućeg ništavila objavljena je 1990. u Grafičkom zavodu Hrvatske, prijevod Viktor Tadić).

Bilješke o Pasoliniju Valtera Milovana kao i nedavno preveden i objavljen roman Uličari (Disput, prijevod Vanda Mikšić) bez sumnje će i kod nas vratiti interes za Pasolinijev rad. Valter Milovan i Mladen Macchiedo već rade na izboru i prijevodu iz opusa od ukupno dvadesetak knjiga Pasolinijeve poezije, a već ranije objavljena su djela Žestok život (Mladost, Zagreb, 1962., prijevod Dušanka Orlandi), Pilad (Istituto Italiano di Cultura, Zagreb, 1998., prijevod Ivica Buljan i Mani Gotovac), a u knjižnicama bi se mogao naći i poneki primjerak Teorema (Rad, Beograd). Pasolinijeve pjesme i par priča možemo pronaći u četiri ili pet antologija talijanskog pjesništva i talijanske pripovijetke.

U svakom slučaju Bilješke o Pasoliniju najbolji su početak i logičan izbor za sve koji se po prvi put susreću s Pasolinijevim djelom.

F.B.