Začitavanje: 'Ako jedne zimske noći...'

Pisanje knjiga oduvijek se kvalificiralo kao ozbiljan intelektualni posao, no već je 1979. Italo Calvino napisao svoju štos-knjigu koja ipak nije zbirka viceva ni pitalica, kako možda sugerira naslov romana. U čemu je onda štos? Ovako. Zamislite Kafkinog gospodina F. prije Procesa i cijele kataklizme s birokracijom i drugim državnim aparatima, i dajte mu ulogu strastvenog Čitatelja koji ovaj put upada u pakao traljavog izdavaštva, falsificiranih knjiga i ljubavnu priču s ljupkom, ali kapricioznom Čitateljicom imenom Ludmilla. Čitatelj, naravno, svoju pustolovinu započinje čitanjem prvog poglavlja Calvinova romana Ako jedne zimske noći neki putnik (Znanje, Zagreb), no otkriva da su se zbog tiskarske pogreške u Calvinov roman umiješali arci drugog noviteta, Izvan naselja Malbork poljskog pisca Tazija Bazakbala. Pri pokušaju zamjene knjige u knjižari Čitatelj upoznaje Ludmillu i oboje odlučuju nastaviti s čitanjem poljskog romana. Koji uopće nije poljski, već cimerski roman Naginjući se preko strme obale Ukka Ahtija, kako tvrdi profesor Uzzi-Tuzzii, više nalik sveučilišnom gnomu nego čovjeku. Njegov 'neprijatelj', prof Galigani, zastupa tezu da se radi o falsifikatu, roman se zapravo zove Bez straha od vjetra i vrtoglavice koji je napisan na cimbrijskom i potpisan pseudonimom Vorts Viljandi. Dobili ste ideju, zar ne?

Čitatelj naposlijetku otkriva cijeli svijet književnih urotnika, falsifikatora i ratova koji imaju ishodište u jednom čovjeku: Ermesu Marani, bivšem ljubavniku njegove Ludmille koji vjeruje da je sve što znamo lažno. Ostali smutnjaci su Ludmillina sestra Lotaria, irski pisac krimića Silas Flannery, doktor Cavedagna, student Irnerio i skupina djačaka koja vjeruje da će preko nove Flannerijeve knjige primiti poruku od izvanzemaljaca. Potraga za nastavcima romana odvesti će Čitatelja na put preko svijeta i čak ga dovesti u životnu opasnost, no kraj je, ipak, sretan.

Deset početnih poglavlja različitih romana koje je napisao Calvino govore u prilog njegovom talentu i vještini da mijenja stil u koji poželi, bilo da 'glumi' japanskog pisca-filozofa ili progovora jezikom francuskog kriminalca. U poglavljima koja prate glavnu, stvarnu radnju Calvino si daje oduška; propituje misli i djela svog Čitatelja te komunicira s njim, nagovara ga na akciju ili izvrće ruglu. Jedini lik u čiju psihu autor zaviruje, osim Čitateljeve, je ona pisca Flanneryja i to putem izvatka iz njegova dnevnika. U istraživanju odnosa autora i čitatelja Calvino daje gotovo intiman uvid u proces pisanja i potrage za inspiracijom, ali i potrebe da ispuni očekivanja svoje publike. Cijela stvar je začinjena tračkom ironije i humorom koji bi se mogao opisati kao alanfordovski, ako izuzmemo socijalnu prirodu satire u dotičnom stripu.

No, ne bi se trebali čuditi ako uzmemo u obzir da se radi o piscu koji se okušao u neorealizmu (roman Staza do paukovih gnijezda, zbirka priča Posljednji dolazi gavran), fantastici (trilogija Naši preci) i znanstvenoj fantastici (Kozmikomike, T s nulom). I svo vrijeme ostao sklon čudnim naslovima. Ako jedne zimske noći neki putnik iz 1979. njegovo je najuspješnije djelo s kojim je postigao svjetsku slavu i pohvale književne kritike. Rodio se davne 1923. godine na Kubi, a umro 1985. u svojoj Italiji.

Katarina Brbora
fotka: bgblogging (flickr)