Strašne žene, strašna knjiga!

Sjećam se prvog školskog posjeta neogotičkoj našičkoj kapeli koja čuva ostatke grofova Pejačević. Fascinirala me i rastužila tada priča prema kojoj je skladateljica Dora, jedna od najistaknutijih i najplodonosnijih predstavnica obitelji, zbog udaje za čovjeka nevelikaškog podrijetla stvorila raskol koji ju je odvojio od obitelji čak i u smrti - njen grob ne nalazi se u kapeli, već podalje na groblju. Bilo zbog odabira partnera ili ne, bilo po njenoj želji ili ne, to fizičko odvajanje od obitelji koja mirno i sigurno počiva pod bolleovskim zdanjem činilo mi se tada tragično. Danas mi se pak čini da uspomena na nju time nije ništa izgubila, naprotiv, Dora si je, umjesto zgurana s ostalima svog prezimena, zauzela svoje vlastito mjesto, svoj neotuđivi, autonomni dio prostora. Nebrojene žene kroz bližu i dalju povijest to nisu uspjele, bez obzira koliko nas svojim kulturnim, umjetničkim, znanstvenim i drugim doprinosom zadužile.

Stranice povijesnih knjiga uče nas primarno o onome što su učinili muškarci, lente književnosti i umjetnosti nude nam prvenstveno stvaralaštvo muškaraca, ulice, trgovi i parkovi kojima šećemo ime nose ponajviše po muškarcima. Prigodno je ovdje spomenuti i Booksinu akciju od prije koju godinu, Park književnicama!, kojom se parkiću u Martićevoj željelo dati ime po znamenitim ženama, a koja je, tužno ali neiznenađujuće, završila neuspjelo. Takve inicijative, koliko god frustrirajuć bio njihov usud, vrijedan su doprinos u misiji pružanja otpora zamućivanju, patroniziranju i ignoriranju ženskog djelovanja.

Jedan od projekata koji kontinuirano i kroz raznolike medije rasvijetljuje znamenite žene iz domaće i svjetske povijesti i ukazuje na značaj njihovog rada i ostavštine jest Strašne žene udruge K-Zona, odnosno portala VoxFeminae te društvenog poduzeća Fierce Women. Uz već naširoko poznatu društvenu igru te dvije slikovnice za djecu, strašne žene Hrvatske među korice okuplja i najnovija knjiga u izdanju društvenog poduzeća Fierce Women, odnosno svojevrsni vodič Putevima strašnih žena / In the footsteps of fierce women. Priručnik Putevima strašnih žena zanimljiv je i vrijedan popularnoznanstveni i publicistički doprinos proučavanju života i djela zaslužnih žena na ovim prostorima, što je uostalom postalo već prepoznatljivo djelovanje kolektiva K-Zona i društvenog poduzeća Fierce Women, i za nadati se je da će se korpus njihovog predmeta izučavanja širiti i umnogostručavati.

Putevima strašnih žena dvojezično je izdanje koje za cilj ima doprinijeti uključivanju žena kako u kulturni, povijesni i znanstveni prostor, tako i u fizički. Knjiga funkcionira kao priručnik o znamenitim ženama iz područja hrvatske književnosti, umjetnosti, novinarstva, školstva, znanosti i aktivizma od 16. pa do rađanja prvih feminističkih organizacija krajem 20. stoljeća. Neke od njih već su dobro znane, no neadekvatno vrednovane ili u određenom aspektu osporavane, poput Marije Jurić Zagorke, Ivane Brlić Mažuranić ili Naste Rojc, dok su druge široj publici relativno nepoznate, još uvijek neistražene ili generalno neprisutne u općem znanju i sjećanju, kao što su arhitektice Ada Felice-Rošić i Nada Šilović, filmašica Tatjana Dunja Ivanišević, ili znanstvenica Lydia Sklevicky. Iz redaka tiskane i online literature njihove biografije sastavile su autorice i autor tekstova Tihana Bertek (ujedno i urednica izdanja), Marino Sorel, Nina Đurđević, Tara Gudović, Gabrijela Ivanov, Željka Vučković i Nataša Zlatović.

Bitno je za istaknuti da, iako je dobar dio prikazanih žena živio i radio u Zagrebu, većina ih potječe iz ostatka Hrvatske, nerijetko iz perifernih sredina, što ovo izdanje značajno (i pohvalno) decentralizira. Tako se knjiga bavi, između ostalih, spomenutom Dorom Pejačević iz Našica, Karlovčankom Dragojlom Jarnević, Osječankom Josipom Glembay, Gospićankom Katom Pejnović, Virovitičankom Editom Schubert, i tako dalje. Značajan dio opreme knjige čine i njihove fotografije te portreti izvedeni osebujnim stilovima umjetnica Sindy Čolić, Tee Jurišić, Nataše Rašović Bodiš, Tine Vukasović Đaković, Ane Salopek i Rine Barbarić te umjetnika Zorana Cardule.

Osim kratkog pregleda njihovih biografija i profesija, vodič za svaku prikazanu ženu uključuje i lokaciju za nju bitnu, od spomenika i spomen ploča, do lokacija na kojima su živjele ili stvarale. Kako i sam predgovor vodiča tvrdi, javni prostor muškog je roda, obilježen i mapiran spomenicima i zgradama koje su izgradili muškarci i(li) koji prikazuju i veličaju muškarce. Zamislit ćemo se prije nego se sjetimo ulice nazvane po ženi, a kada i jest, ona je neznana junakinja. Iako u svakom aspektu brojna i prisutna kao muškarac, žena je u prostoru nevidljiva, izignorirana, zaboravljena, bez traga; postojati mora u okolišu kojemu je mizoginija inherentna i istovremeno grabiti svoj identitet koji joj se na svakom uglu niječe. Vodič Putevima strašnih žena u tom je smislu čin otpora, pobunjenost protiv ženske nevidljivosti, koji poput kartografa ucrtava nove puteve na mapi, proširuje horizonte i svrće pažnju na glasnu, neosporivu i neizbrisivu prisutnost.

Iako pisan dokumentarističkim stilom i posvećen bilježenju biografskih detalja, vodič je ujedno i senzibiliziran za karaktere, osebujnosti i raznolikost životnih iskustava prikazanih žena, pa i za poneke kontroverze u njihovim biografijama. Autori tekstova tako nerijetko upućuju na njihove roditeljske i obiteljske prilike, neimaštine i buntovništva, brakove i roditeljstva, osobna stremljenja i razočaranja. Zanimljivo je za zapaziti da se mnoge od njih nisu libile pobuniti protiv ustaljenih društvenih normi i očekivanja od žene, majke i supruge, a nisu bile tiho niti u nastojanjima za dostupnijim obrazovanjem žena, posebice onih u ruralnim i perifernim dijelovima zemlje. Ipak, znale su biti i krhke, ranjive, nesretne ili sklone pokojim zastranjenjima. Taj neposluh dokumentarističkoj objektivnosti doprinosi blagom i opreznom povezivanju s njima - prikazane žene tako nisu samo poglavlja u enciklopediji, već osobe s identitetom koje nas vabe da ih detaljnije i dublje istražimo, da ih pažljivije razmotrimo, da njihov rad i doprinos objektivnije sagledamo.

Priručnik Putevima strašnih žena zanimljiv je i vrijedan popularnoznanstveni i publicistički doprinos proučavanju života i djela zaslužnih žena na ovim prostorima, što je uostalom postalo već prepoznatljivo djelovanje kolektiva K-Zona, i za nadati se je da će se korpus njihovog predmeta izučavanja širiti i umnogostručavati. Dok se nadamo da ćemo jednom ipak živjeti u mjestu ili gradu koji nije prevladavajuće muški, ovaj vodič ostaje jedan od malih, ali glasnih i značajnih koraka na tom i dalje trnovitom putu ravnopravnosti.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.