Olja Savičević Ivančević

*

nedjelja je i ona dolazi. baka iz grada. ima zlatan zub. ima lijepu haljinu. ima meku kosu. mirisnu.
ima špicasti grudnjak. ima prozirne čarape.
svi kažu: tvoja baka je ljepotica. prvi put se udala sa sedamnaest, drugi put s dvadeset i šest.
osluškujem prvi udarac potpetice na skalama. a onda trk preko četrdeset skalina naše kuće.
nikad joj ne kažem: ne volim.
volim kad mi kažu: imaš bakin osmijeh. i madež na desnom obrazu.

*

moje noge rastu u kadi. moje noge odlaze od mene. još jučer sam mogla stopalo staviti na tjeme.
moje noge odlaze od mene ili to moja glava čini tlu.
ne znam što se događa, al stižu mi u susret knjige s najviših polica. 

*

najednom sam razvila ljubav za jako slatko i suho voće. za bademe i med. za ćupove pune šećera, kave i začina. za korice limuna i crni papar.
živjela sam od grožđica i smokava, močila sam prste u rum i lizala jagodice, krišom. udisala sam požudno miris duhana iz lule. miris paste za cipele. miris tamnozelene boje za drvo.
drhtala sam sama između zidnih tapeta i kredence.
slabu hranu nisam htjela ni kušati: samo repove rakova, samo datule, školjke i cimet.
za poljubac sam jedva dočekala trinaestu.

*

imati tako malo tijelo, ponekad je praktično. i ladica može poslužiti kao sklonište. svugdje možeš spremati takvo tijelo.
u ormaru ga stavi u očev džep i pronaći ćeš ljute bombone i mrve duhana ili se popni uz svileni rukav i ostani u mekoći haljine, u oporosti znoja i parfema dok se ne začuje: ručak!
ukradi jednu kuglicu naftalina.
dvije naguraj u nosnice ormarskom patuljku koji ti pipa pupak.

*

važno je imati plan. plan za sljedeći sat. kako ugođeno kuca naša urica u predsoblju. pola sata je dovoljno za rat i primirje. dva dana za ljubav i zaborav.
zimi ostajem u krevetu dok se znoj ne ohladi.
ljeti se dugo zabavljam ližući sol i sunce s unutrašnje strane podlaktica.
kako ugođeno kuca naša urica u predsoblju: dvije minute naprijed, bar jedna unatrag.

*

pokazat ću ti jednu igru. pokazat ću ti jednu sisu. ona je mala kao orah i boli.
a sad ti.

*

otac je otvoren danju i noću. u njega može ući pjesma. u njega može leći bog ako se umori.
kroz njega može proći ljubav kao kroz prazan supermarket.

*

nedjeljom posjećujem prvu kuću:
slabo sunce dolazi kroz uske otvore za golubove. sve je sad mekše i prazno.
(htjela sam te pitati kako se kaže. kako se kaže? ali zaboravila sam naš jezik.)

nedjeljom posjećujem stare stvari pomoću kojih se prisjećam tko sam.
možda sam velika, jedva u sebe stanem.
možda sam jaka, svemu se smijem. možda sam lijepa, sve mi se smiješi. 
prolazim kroz sobe i primjećujem.
rasla sam skupa s predmetima i oni su me prerasli.
(možda sam tužna, sve mi se smiješi.)

sve me traži, možda sam nestala.