Naslov knjige: U šumi
Autor knjige: Tana French
Prevoditelj: Ozren Doležal (engleski)
Izdavač: Mozaik knjiga (Zagreb)
Godina izdanja: 2014.
Tana French:
U šumi (Mozaik Knjiga, Zagreb, 2014.; S engleskog preveo
Ozren Doležal)
U malom irskom gradiću sredinom 1980-ih ljeto protječe idilično za Adama, Jamie i Petera sve do jednog popodneva kada se odlaze igrati u šumu i ne vraćaju. Adam je nađen nekoliko dana kasnije, pripijen uz drvo. Ne sjeća se ničega, ne govori i ne reagira. Drugo dvoje djece nikada nije nađeno.
Nakon desetak godina, kada se čini da je sve zaboravljeno, još jedno ubojstvo dešava se u istoj šumi. Tijelo dvanaestogodišnje Katy nađeno je na arheološkom nalazištu uz šumu, a to će u detektivu Ryanu koji preuzima slučaj pobuditi neobična sjećanja. On je, naime, onaj dječak kojeg su našli…
Tako otprilike počinje hvaljeni krimić Tane French. U najmanju je ruku neobično da prvijenac nepoznate spisateljice pokupi brojne nagrade koje se dodjeljuju kriminalističkim romanima, a još je neobičnije da su i tzv. ozbiljne novine, poput Guardiana, objavile vrlo pohvalne kritike o njemu. Čini se da je Tana French uspjela ostvariti san većine suvremenih autora: dobar prijem kod publike i pohvale kritičara. Za to je zaslužan niz neobičnih literarnih postupaka pomoću kojih je French napisala ovaj uspjeli križanac trivijalne i visoke književnosti.
Iako se U šumi deklarira kao krimić, radi se o znatno složenijem djelu. Dakako da je u prvom planu priča o istrazi umorstva, i upravo je znatiželja ono što čitatelja tjera naprijed. U središtu je pitanje tko je ubojica, a fabula se razvija kao opis istrage koju dvoje irskih policajaca, Cassie Maddox i Adam Ryan, vodi da bi ga otkrila. No, već na početku iznenađuje stil pripovijedanja.
Nije to standardno pripovijedanje kakvo se razvija čak i u dobrim krimićima.
U šumi, naime, pripovijeda detektiv Ryan, no on ne samo da nije savršeno pouzdan pripovjedač, kako bi se to očekivalo, nego sam sebe proglašava nepouzdanim, čak i lažljivim. Složenim jezikom koji imitira svakodnevni govor i sleng, on govori o zbivanjima iz svoje vizure, koju s jedne strane sužava nedostatak dokaza, a s druge nedostatak sjećanja.
Njemu, naime, 'nedostaje' dio života: on se ne može sjetiti što se u šumi desilo i zašto su njega pronašli, a njegove prijatelje nisu. U tom se smislu otvara problem povezanosti pamćenja i identiteta. Ako nas naša sjećanja određuju, što ako tih sjećanja nema? Ryan pokušava voditi normalan život, ali mu to baš i ne uspijeva. Tako se tijekom romana neprestano postavlja pitanje je li korijen Ryanovih životnih problema u traumi iz djetinjstva ili je negdje sasvim drugdje.
Očekuje se da će se tijekom romana obje vizure proširiti: napredak istrage oko ubojstva djevojčice Katy omogućit će Ryanu da shvati tko je ubojica, a postupno vraćanje sjećanja na davne traumatične događaje iz šume dovelo bi do rješenja kako tajne nestanka dvoje djece, tako i pouzdanja u pamćenje.
U šumi se, međutim, tako ne odvija. Iako istraga doista napreduje, pa i ubojica bude uhvaćen, mnogo toga u romanu ostaje otvoreno. Ne bi to bilo neobično da se ne radi o krimiću, u kojem je rješenje kako glavne zagonetke umorstva tako i niza manjih tajni sama okosnica žanra. Međutim, U šumi doista mnogo toga ostavlja zatvoreno u šumi.
Takav pripovjedni postupak nije samo neki novi književni 'štos'; radi se o potkopavanju temelja samog žanra. I čini se da je upravo ta otvorenost element koji djelo izravno povezuje s tzv. visokom književnošću: kršeći osnovno pravilo žanra, autorica stvara roman koji i jest krimić, i nije krimić. Tako u njemu mogu uživati ljubitelji krimića – prateći složenu istragu – ali i, recimo, ljubitelji psiholoških romana – koje će zanimati istančani opisi promjena u detektivu koji je istovremeno i istražitelj i žrtva.
Ukratko,
U šumi spada u rijetke krimiće koje će čitati i ozbiljni i oni manje ozbiljni čitatelji. I svi će uživati.
Vesna Solar
foto:
Fuzzy Mannerz
