Muško ljetno štivo

Nezahvalan zadatak biranja ljetnog muškaračkog štiva na prvi pogled nadmašuje moje spisateljske sposobnosti, jer baš kako je svima znano, muškarci ne čitaju ©. Međutim, rado ću se uhvatiti ukoštac s tom predrasudom, poradi toga što njih valja suzbijati svakom mogućom prigodom. Crnci zbilja trče brže od bijelaca. Psić maltezer potječe s Mljeta.

Dakle, riješivši se predrasuda, sa srećom u glasu i tintom u peru svečano proglašavam najdražu mušku plažnu literaturu: novi broj Sportskih novosti (preferiramo praznične dvobroje koji, po mogućnosti, donose sve detalje o trećem pretkolu Intertoto kupa s ekskluzivnim izvještajem iz daleke Abhazije gdje, kao što znamo, također igraju nogomet, i to baš, o nesreće, protivu naše muškarčadi), zatim minuciozno i uz krajnji oprez (zbog preklopive sredine) uvezano zadnje godište Playboya, te na kraju, šminke radi, nekakav Ante Tomić. Bilo koji, svi su mu isti, a i žene ga vole.

Ha, tako smo, ni ne sluteć, došli do pravog razloga zašto muškarci na plaži čitaju knjige. Baš iz istog razloga zašto rade i sve drugo – da se svide ženama. Ovisno o tipu kojeg želite zbariti, birate i plažnu literaturu. Ukratko, valja imati osjećaj za feeling da će se onoj intelektualki u toplesu i okruglih naočala rodom iz Skandinavije (što, dakako, zaključujemo po neštedljivom nanošenju kreme za sunčanje njenog faktora 50) svidjeti baš vaš Haruki Murakami (u originalu, dakako, jer teško da će joj išta značiti naslov, recimo, Nakon potresa). I to sve, naravno, ako ste na plažu došli sami. Ako ste, pak, u društvu žene/zaručnice/djevojke/prijateljice/LGBT partnera, sa sigurnošću možemo ustvrditi tek da na plažu nećete ponijeti nikakav hardcover (jer opterećuje ionako tešku torbu natrpanu nepotrebnim komadima odjeće za večer), pa najnoviji DeLillo (The Falling Man) i Pynchon (Against The Day) koje ste čuvali za ljeto zbog tog ad hoc pravila ispadaju iz igre. Stoga ste osuđeni na neki paperback kojeg ste nabavili usput na aerodromu jer vam se svidjela naslovnica (Philip Dick, Čovjek u visokom dvorcu), ali to je možda i dobro – na jednokratnom paperbacku neće vam zasmetati mrlja od Finkinjine kreme.

Ljeto je – pa naravno da je i vruće. Neizdrživo, da nema hlada u obližnjem bircu, orošene krigle hladnog piva i zgodne konobarice koja uz malo sreće studira komparativnu u Zagrebu i ovdje je samo da zaradi za jesenski najam stana. Takve će fascinirati najvjerojatnije Houellebecq, i to nizaboga Elementarne čestice (jer je to tako passé), već ili Mogućnost otoka, ili Platforma. Međutim, kod ludog Francuza postoji i latentna opasnost – da mala ne pomisli da ste previše kinky za njen ukus. Zato će Boris Vian (Pljuvat ću po vašim grobovima) jamačno pobuditi njeno neskriveno zanimanje. Možda vam čak podmetne točeni Heineken pod Žuju, što je konačan dokaz njene nezatomive želje.

Ljeto je – pa naravno da je i vruće. Neizdrživo, da nije pomisli na snowboard, ili barem neke snježne literature u rukama. Philip Pullman (ona njegova prva iz trilogije) služi (uz hlađenje) tome da vas svaka slobodna dama zaželi prepoznavši dijete u vama podobno da ga ona preodgoji. Barem tih desetak dana. Za barenje uz snježnu spiku pomaže i bilo koji heroj ledenog cyberpunka, recimo Gibsonova zadnja, Pattern Recognition, a ima je i u paperbacku.

Nakon ovih senzacionalnih preporuka, sasvim je očito da su muškarci koji puni ponosa hodaju plažom noseći ispod ruke Da Vincijev kod ne samo apsolutno out-of-date, nego im je preostao tek jedan jedini starinski način da zbare nešto ove godine – da uvuku trbuh i pokažu mišiće koje su uzgajali čitavu godinu dok smo mi svaku večer čitali, s mislima na tople ljetne večeri. I Suskindov Parfem u zraku. Hahahahahhhhhhaaarghhh (diabolical laughter).

Božidar Pavlović