Hirovita priroda

Emmanuelle Pagano: Adolescenti Trogloditi (MeandarMedia, Zagreb, 2014.; S francuskog prevela Ursula Burger Oesch)

Mali autobus dovozi i odvozi djecu u školu u malom planinskom naselju francuskog okruga Ardèche. Autobus vozi mlada žena, Adèle, koja odlično poznaje kraj kojim prolazi jer je tamo provela djetinjstvo. No, u djetinjstvu je ona bila dječak.

Francuska se suvremena spisateljica Emmanuelle Pagano u svom nagrađivanom romanu Adolescenti trogloditi (Nagrada Europske Unije za književnost) bavi temom potrage za identitetom, ali toj tradicionalnoj literarnoj problematici prilazi s novog aspekta. Glavna junakinja romana rođena je kao dječak, ali je ipak od djetinjstva siguran da je zapravo žena, te se za svoj identitet doista mora izboriti promjenom svog tijela.

Sve je načelno protiv nje: od male sredine kojoj je promjena spola tabu, preko neprihvaćanja starijeg brata do potpunog nerazumijevanja vršnjaka. Ipak, dječak ne sumnja u sebe, on zna da je djevojčica, ali mora dočekati zrelost da bi se podvrgao nizu složenih operacija i dobio ono tijelo za koje oduvijek smatra da mu pripada. Identitet se tako u romanu shvaća dvostruko: on se nalazi 'unutra', a to 'unutra' onda uvjetuje ono 'izvana'.

Još kao dječak Adele osjeća da se njezina unutrašnjost razlikuje od njezinog tijela. Tek njihov sklad može dovesti do cjelovitosti osobe, do poklapanja unutrašnjeg i vanjskog identiteta. No, da bi tu cjelovitost stekla, junakinja romana mora promijeniti sebe u doslovnom smislu, pa tako još uvijek pomalo tabuizirana tema promjene spola dobiva esencijalno značenje u njezinom životu. 

Ne radi se o nekakvom 'neprirodnom zahvatu', kako se često shvaća takva drastična promjena; naprotiv, Adèle želi svoje žensko tijelo da bi bila u skladu s prirodom. A priroda kroz koju vozi autobus s djecom izuzetno je lijepa, ali i izuzetno surova. Da bi uopće mogla raditi posao vozačice, mora poznavati tu prirodu, koja je u romanu stalno prisutna i prikazana kroz oči Adèle. No, ne radi se o nekakvim tradicionalnim opisima 'lijepe prirode'; planine, zaravni, jezero, led, snijeg, sunce i kiša nisu tek okvir u kojem se zbiva roman, već su, uz Adelina razmišljanja i sjećanja, ključan element romana.

U tom se smislu postavlja bitna paralela između prirode kojom junakinja vozi i one prirode koja se nalazi unutar junakinje same. Tako se onda i njezina promjena spola shvaća kao nešto posve prirodno, baš kao i krajolik koji je iznimno lijep, ali često i vrlo opasan i nepredvidiv. Kako je Adèlin posao voziti školski autobus, ona i doslovno ovisi o prirodi koja ju okružuje. Do najvažnije epizode u romanu dolazi upravo zbog vremenskih nepogoda: Adèle i djeca se izgube u mećavi te provode noć u spilji.

U središtu romana nalazi se pripovjedačko 'ja' koje u sadašnjosti priča u ženskom rodu, a u prošlosti u muškom. Kako sve pripovijeda Adèle, ona uvijek polazi iz sadašnjosti, u kojoj vozi djecu dvaput dnevno u školu i natrag. Te su vožnje njezina svakodnevica, a one joj s jedne strane omogućuju emocionalnu vezu s njenim malim putnicima, a s druge stalne pripovjedne 'skokove' u prošlost, u kojima se postupno otkriva njezina životna priča. Tako roman neprestano oscilira između sadašnjosti i prošlosti te između izvanjske prirode i unutarnjih osjećaja, što ga čini pripovjedno dinamičnim i zanimljivim. 

Sam pak naslov, Adolescenti trogloditi, zapravo je konačni obrat, što saznajemo tek na samom kraju. Taj izraz izgovara jedan od učenika, u opasnoj situaciji u kojoj su se svi našli, a odnosi se na moguće bombastične naslove novinskih članaka koji će opisivati taj događaj. Nazvavši čitav roman upravo tako, Emanuelle Pagano daje notu ironije i samoironije inače suptilno ispričanoj priči koja nas se, htjeli mi to ili ne, ipak svih tiče, jer nikome od nas identitet nije naprosto zadan. 

Vesna Solar
foto: Trollstigen, Norveška (caruba)