Goce Smilevski:
Sestra Sigmunda Freuda (Fraktura, Zagreb, 2013: S makedonskog preveo
Borislav Pavlovski)
Da je
Goce Smilevski sjajan pisac, jasno je na temelju čitanja njegovih djela, poput hvaljenog romana
Razgovori sa Spinozom. Da je
Sigmund Freud bio velik čovjek, jasno je uglavnom svima; psihoanaliza je jedna od ključnih teorija 20. stoljeća. Kada se Smilevski i Freud 'susretnu', desi se sjajan roman.
Smilevski je za roman Sestra Sigmunda Freuda dobio i prestižnu Nagradu za književnost Europske Unije. Iako autora – koji je jedan od najvažnijih makedonskih pisaca mlađe generacije – očito zanimaju povijesne osobe, u središtu novog romana nije Freud, nego njegova najmlađa sestra Adolfina. Za razliku od slavnog brata o kojem se i danas pišu tisuće stranica biografije, o Adolfini se zna malo.
Ako Sigmund Freud kao veliki čovjek pripada povijesti, znači li to da Adolfina Freud kao 'mali čovjek' toj povijesti pripada u manjoj mjeri? Ovaj roman pokušava dokazati da je život onih čije ime i djelo nisu ostali zapisani jednako bitan kao život povijesne ličnosti. Problematika Drugih u samom je središtu romana, a kako se radi o jednoj od ključnih tema suvremene postmodernističke književne produkcije – ali i teorije – Sestra Sigmunda Freuda time ulazi u najvažnije tokove svjetske književnosti.
Smilevski vješto gradi roman na temelju tek nekoliko činjenica koje se o životu Adolfine Freud zna: bila je najmlađa i najdraža Freudova sestra, nikad se nije udala, te se velik dio života brinula za stare roditelje. No, pravi je spiritus movens ovog djela čudnovata Freudova odluka, koja je zapravo dovela do Adolfinine smrti u koncentracijskom logoru.
Radnja romana, naime, počinje u doba Anschlussa u Beču. Adolfina je starica, a Freud boluje od raka. Kako je u to vrijeme već slavan, omogućen mu je odlazak iz Beča u sigurnost Londona. Freud piše popis osoba koje odlaze s njim, a na tom popisu nije ni jedna od njegove četiri sestre koje tada žive u Beču. Međutim, na popisu jest njegov pas. Iako će se većina čitatelja zgroziti, čini se da tu Freudovu odluku u kontekstu romana treba tumačiti svojevrsnom 'drugorazrednom važnošću' koju Adolfina ima za većinu glavnih likova.
Tako roman – koji pripovijeda Adolfina u prvom licu – počinje neposredno prije njenog zatvaranja u koncentracijski logor Terezin. U trenutku kada ulazi u plinsku komoru, ona će se prisjetiti čitavog svog života: od iznimne bliskosti s bratom Sigmundom u djetinjstvu, preko zabrane školovanja, nesretne ljubavi, boravka u umobolnici i prijateljstva s Klarom Klimt, još jednom 'malom sestrom' drugog 'velikog čovjeka'.
Pritom se kroz njezinu osobnu priču može iščitati i priča o životu u Beču krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a iako Adolfina za brata Sigmunda ima samo lijepe riječi, ne možemo se oteti dojmu kako su i veliki Freud i mala Adolfina zapravo proizvodi svog vremena. Nema spora o Freudovoj genijalnosti, no ona se mogla razviti jer su mu nazori vremena u kojem je živio zapravo išli na ruku: bio je sin dobrostojeće obitelji, za kojeg se očekivalo da se školuje, napreduje te ga se poticalo na stvaranje - što je upravo suprotno onome što se događalo Adolfini, ženi koja je zbog svoje različitosti završila u umobolnici.
Tako roman sadrži i niz razmatranja o odnosu ludila i normalnosti, te se u nekim dijelovima gotovo približava eseju. No, Sestra Sigmunda Freuda u prvom je redu priča, smještena u sjećanje jedne starice. Kako roman ima svojevrsnu kružnu strukturu, stvara se dojam da traje i nakon kraja. Stoga ta teška i potresna, ali i mnogoznačna i duboka priča izravno ulazi u sadašnje vrijeme, baveći se temama koje se itekako tiču i nas samih.
Vesna Solar
