Bezgranična kreativnost i popularnost fanfictiona

Jedna od mojih omiljenih serija iz mlađe dobi bila je britanski znanstvenofantastični hit Doctor Who. Za seriju sam se tako reći "zalijepila" jednog sparnog ljeta na Braču, svojatajući u poslijepodnevnom terminu jedinu televiziju u kućanstvu kako bih iz dana u dan pratila avanture Doktora, vanzemaljca s planeta Gallifrey, koji izgleda poput čovjeka i u svojoj letjelici zvanoj TARDIS putuje kroz prostor i vrijeme. U seriju sam se uključila otprilike u drugoj sezoni, kad je aktualna Doktorova suputnica bila Rose Tyler, moja najdraža protagonistica i Doktorova velika (neostvarena) ljubav. Kao i mnoge fanove, dubinski me traumatizirala epizoda Doomsday, finale sezone, u kojoj se Rose i Doktor nepovratno razdvajaju u paralelnim svemirima i gdje se njihova ljubavna priča, koja se napeto gradila, naprasno prekida. Zamislite sad tinejdžerku od 13-14 godina koja neutješno rida pred televizorom umjesto da se brčka u moru, i koja se tugaljivo pita postoji li negdje alternativna verzija Doktorove i Roseine priče te može li možda sama ispisati sretniji kraj i ispuniti očekivanja koja su šokantno srušena zatvaranjem zidova među paralelnim svjetovima.

Eh, da sam u to vrijeme više surfala po Internetu i bila upućenija u raznorazne kreativne sfere, znala bih da je sredinom 2010-ih fanfiction bio u svom zamahu, i da sam na brojnim čitateljskim platformama posvećenim fanfictionu mogla pronaći stotine, ma tisuće alternativnih priča o Doctor Whou. I ne samo to, već o svim postojećim serijama, filmovima, knjigama, stripovima i šire, svakoj inačici popularne kulture koja posjeduje svoje fanove.

No, vratimo se malo unatrag – što je zapravo fanfiction i što podrazumijeva? Fanfiction podrazumijeva posuđivanje likova i narativa iz već postojećih djela te dopisivanje i raspisivanje nove, vlastite interpretacije tih priča. Fanfiction to katkada čini na način da zadržava postojeći okvir svijeta kojim se bavi te se u tekstu zbivaju manje varijacije – promjena tužnog u sretan kraj, spajanje likova koji nisu nužno završili zajedno, oživljavanje likova koji su umrli i slično – dok se katkada mijenja gotovo cijeli narativ pa se zadržavaju samo natruhe originala, uvode originalni likovi ili se međusobno povezuju različiti književni i pop-kulturni svjetovi. Fanfiction tako nudi, kako svojim autori(ca)ma, tako i svom čitateljstvu, jedinstvenu mogućnost reinterpretacije, širenja imaginarija, čak i vrste propitivanja žanrovskih okvira.

Svoju poziciju kao autonomno polje gdje se susreću žanrovi, stilovi, narativi i međusobno se isprepleću u autorskoj (re)interpretaciji, fanfiction drži u virtualnom prostoru dostupnom svakome tko želi čitati i/ili pisati. Najpoznatije digitalne platforme posvećene fanfictionu su Archive of Our Own, skraćeno AO3 i Fanfiction.net, dok se fanfiction između ostalog popularizirao i na Wattpadu, koji također podržava i originalnu fikciju. Njima svima zajednički je nazivnik što postoje kao virtualna utočišta za čitanje i pisanje onkraj granica primjerice službenog izdavaštva i objavljene literature, a masovna popularnost čitanja fanfictiona u virtualnom prostoru, demografski se, prema nekoliko istraživanja, ogleda najviše kod milenijalaca, generacije Z i mlađih.

Otkrivanje svijeta fanfictiona za čitatelj(ice) i autor(ic)e izrazito je individualno, jer svakoga zanima nešto drugo, a širina tog polja je, najblaže rečeno, nepregledna. Naša prva sugovornica, D. F., podijelila je s nama priču o vlastitom iskustvu pisanja, kao i čitanja fanfictiona, korištenja platforme Wattpad, ulaska u taj kreativni svemir i trendova, kako u fanfictionu, tako i u širem pop-kulturnom polju:

„Wattpad sam otkrila negdje između 2012. i 2013. godine, u razdoblju kad je digitalni prostor još imao određenu sirovost, ali i slobodu koja je danas iznimno rijetka. Za mene je ta platforma bila svojevrsni ulaz u književnost na engleskom jeziku. Nije to bio klasičan, institucionalni susret s velikom literaturom, već intiman i gotovo organski proces učenja jezika kroz priče koje su bile neposredne, emocionalne i lako dostupne. Kroz takav kontakt razvila sam ne samo čitateljske navike, nego i dublju motivaciju i želju za vlastitim pisanjem. Moj prvi autorski impuls nije se dogodio odmah unutar Wattpada, već sam probila led na Facebook stranici posvećenoj Justinu Bieberu. Tamo sam počela oblikovati prve narative, koji su kasnije pronašli svoje mjesto i na Wattpadu. Ta neka tranzicija od fan zajednice pa sve do platforme posvećene pisanju bila je gotovo neizbježna. Wattpad je tada funkcionirao kao otvoreni inkubator kreativnosti bez algoritamskih ograničenja, s minimalnim komercijalnim pritiscima i velikim prostorom za eksperimentiranje. U takvom okruženju mnogi su autori, unatoč različitim životnim okolnostima, uspjeli artikulirati i dokazati vlastiti talent, a neki su kasnije to svoje pisanje učinili i profesijom. U tom kontekstu, Wattpad ne vidim samo kao platformu, već kao kulturni fenomen koji je anticipirao današnje trendove u izdavaštvu, uključujući i praksu adaptacije fanfictiona u komercijalnu literaturu.”

D. F. u svom odgovoru ističe i ambivalentan odnos prema fanfictionu kao samostalnom žanru: „S jedne strane, moj odnos prema fanfictionu ostaje snažan i kontinuiran. Postoji nešto izrazito privlačno u čitanju tuđih interpretacija već postojećih likova i svjetova, naime taj prostor između 'fanona' i 'canona' često je toliko sugestivan da granice postaju gotovo nevidljive. U tim reinterpretacijama leži posebna vrsta kreativne slobode, ali i kolektivne imaginacije koja povezuje čitatelje i autore. S druge strane, zadržavam određenu rezervu prema trendu pretvaranja fanfictiona u samostalna književna djela. U procesu takve transformacije često dolazi do gubitka izvorne srži – konteksta i referencijalnosti koji fanfiction čine smislenim. Kada se narativi koji su inicijalno vezani uz postojeće likove ili javne osobe pokušaju 'odvojiti' i preoblikovati u nešto autonomno, nerijetko se događa da se gubi autentičnost koja ih je činila relevantnima. Fanfiction za mene ostaje najvrjedniji unutar vlastitog ekosustava – kao dijalog, igra, prostor u kojem fikcija svjesno priznaje svoje porijeklo. Možda je baš ta napetost između osobnog i kolektivnog, originalnog i izvedenog, ono što, meni osobno, fanfiction čini toliko intrigantnim, kao čitateljski i autorski fenomen.“

Uistinu, kao što D. F. objašnjava svoje iskustvo i viđenje fanfictiona, on jest književni fenomen, bez obzira na rakurs iz kojeg ga se promatra. Njegov je značaj za generacije čitatelj(ic)a i obožavatelj(ic)a, kao što vidimo, osobit i neodvojiv od ljubavi prema pop-kulturi, filmovima i književnosti. Riznica fanfictiona, njegovih kreatora i konzumenata, povezuje aktivnu čitateljsku zajednicu i osigurava autonomni prostor za kreativnost, za neograničenu razradu ideja, kao i razvijanja vještine pisanja što kasnije potencijalno autor(ic)e može dovesti do profesionalnog bavljenja pisanjem. O tome također govori i naša sljedeća, anonimna sugovornica koja je ponudila svoje iskustvo s Wattpadom: „Wattpad je moj svakodnevni suputnik. Na toj aplikaciji čitam romantičnu fikciju koja je na granici lošeg i podnošljivog pisanja. Ne čitam priče na Wattpadu da bih pročitala nešto dobro, novo i zanimljivo, već da bih ušla u neki drugi svijet, stavila se u cipele glavne junakinje i zadovoljila svoje iracionalne hireve. Čitam priče s Wattpada znatno više od objavljene literature jer potonje zahtijeva promišljanje i neku vrstu napora, što mi je nakon radnog dana najčešće prenaporno. Meni su to aktivnosti koje mi svakako ne spadaju u istu grupu – čitanje kvalitetne literature u fizičkom obliku razvija moj mozak, dok je Wattpad više na strani provođenja vremena na mobitelu. Naravno, kao i sve ostalo, i tako je posezanje za Wattpadom prije prave književnosti stvar navike kojoj se polako vraćam. No, Wattpad je odlična platforma za razrade različitih fix ideja i fantazija, što mislim da je razlog njegove popularnosti.“

Kao što vidimo iz zaključka naše anonimne sugovornice, poticanje kreativnog pisanja na mjestima poput Wattpada često rezultira time da najuspješniji i najčitaniji pisci i spisateljice budu objavljeni. Na platformi, ali i aplikaciji Wattpad, takva je praksa posebno potencirana – osim što podržava i fanfiction i originalnu fikciju, Wattpad nudi mogućnost ostavljanja komentara direktno uz tekst, uspostavljajući time neformalnu čitateljsku i spisateljsku zajednicu. Granice individualnog pisanja tako se pomiču prema kolektivnoj recepciji, kao i vrsti zajedničkog rada na sirovom tekstu koji uz opaske, pohvale i prijedloge, doživljava svoju transformaciju u virtualnoj književnoj zajednici i na katkada težak proces pisanja, stavlja sasvim nov naglasak, pretvarajući ga u unikatnu vrstu kreativnog rada. Takva praksa, smatram (jer sam i sama nekoć bila u toj kategoriji), naročito je korisna mladim autor(ic)ama koji tek započinju s traženjem vlastitog spisateljskog glasa i istražuju granice kreativnosti i interesa.

Popularnost Wattpada zamijetila sam u razdoblju srednjoškolskog obrazovanja te je to ujedno bilo prvo mjesto gdje sam se usudila objaviti svoj pisani rad, kao i komentirati tuđe tekstove i istraživati rubove književne sfere o kojoj do tad nisam ništa znala. Korištenje Wattpada sad je već davno iza mene te je i onda, prije više od 12 godina, bilo kratkog vijeka – trajalo je možda nepuno polugodište, ali ono što mi iz tog razdoblja ostaje jest centriran osjećaj zajedništva u inače marginalnoj sferi pisanja i čitanja, nešto poput virtualne radionice pisanja bez voditelja, ali uz zajednicu koja podupire autorski iskaz. U mom slučaju, nježno je podupirala srcedrapajuću, nikada završenu originalnu fikciju o nesretnim ljubavnicima s otoka prekrivenog poljima lavande – inspiraciju su mi, dakako, dale fotografije Toskane i ljubavni romani, kao i kratki novinski prilozi Gloriji, romantične priče na nekoliko stranica koje sam nekoć davno opsesivno čitala po plažama.

Vratimo li se ponovno na fanfiction, D. F. se isto osvrnula i na prerađene inačice fanfictiona koje kasnije postaju samostalna i objavljena književna djela. Primjera radi, navest ću roman u nastavcima Poslije svega Anne Todd, uspješno plasiran književni produkt Wattpada prvotno nastao kao fanfiction o Harryju Stylesu. Prilagođeni narativ iz kojeg proizlazi objava književnog djela kao samostalnog, nije više rijetka pojava u svijetu fanfictiona – i trilogija 50 nijansi sive E. L. James, erotski roman kasnije adaptiran u filmske nastavke, nastala je na okviru autoričinog fanfictiona Sumrak sage. Ako ste upoznati s tim, onda sigurno znate i za priču o butterfly efektu koji je nakon 9/11 tragedije i reakcije frontmena benda My Chemical Romance doveo do objave 50 nijansi sive. Ako slučajno ne znate, upućujem vas na ovu umnu mapu/meme:

Među aktualnijim primjerima izdvajam i roman Alchemised, prethodno naslovljen Manacled, fanfiction Harryja Pottera J. K. Rowling i Sluškinjine priče Margaret Atwood. Prerađeni roman, koji se sad svojim ranije preuzetim likovima i narativom ne može više direktno povezati s originalima, izdan je u rujnu 2025. godine. Roman nisam čitala ni u jednoj verziji, ali njegova me popularnost uvelike iznenadila, posebice kad sam naletjela na primjerak u maloj knjižnici usred Bogote, putujući po Kolumbiji. U međuvremenu, Alchemised je preveden i na hrvatski i srpski te sam na primjerke ovog ljeta naišla i u zagrebačkim i beogradskim knjižarama. Dok je Manacled postojao u svom izvornom obliku na platformi AO3, a naknadno ga je popularizirao i BookTok, taj je fanfic doživio i svoje prijevode na čak 19 svjetskih jezika. Prijevodi, dakako, nisu financirani te je ovdje jasno da je svaki prijevod učinjen iz isključivo osobne volje za približavanjem nekog teksta drugom jezičnom području. Općenito se, u kontekstu fanfictiona, u pravilu radi o isključivo nekomercijalnoj vrsti pisanja, od kojeg autori nemaju zaradu, već ih za pisanje gura isključivo vlastiti entuzijazam.

Međutim, problem pozicije fanfictiona u književnom polju, makar i onom virtualnom, nastaje kad se granice između internetskih platformi i objavljenih knjiga počnu brisati pa tako autorsko pravo postaje aktivno i validno pitanje. Nemoguće je zaustaviti autor(ic)e fanfictiona da pišu u svom osiguranom virtualnom prostoru niti bi takav čin bio iole korektan, međutim objava fizičke knjige, s izmijenjenim imenima, ali zadržanim okvirima literarnog prostora i konstruiranog svijeta preuzetog od drugog/e autora/ice, potencijalno je i moralno i autorski problematična. Ipak, određene knjige svejedno, kako smo ustanovili, nakon temeljnih izmjena u tekstu svejedno završe objavljene. Fanfiction i njegovo postojanje, dakle, uvjetovani su pretežito neprofitnošću, dok se s objavom ta titula mijenja i unutar književnog polja postaje potencijalno sporna, jer je sami temelj fanfictiona upravo preuzimanje narativa i likova.

Mišljenja autor(ic)a fanfictiona, a i originalnih djela iz kojih su proizašli neki od poznatijih fanfictiona, relativno su podijeljena. Autorica pseudonima Senlinyu, čiji je fanfiction Manacled postao objavljeni roman Alchemised smatra kako je fanfiction plodno polje za razvitak pisanja kroz već poznate ideje i narative te da svojim slojevitim i širokim rasponom sadržaja nudi inspiraciju budućim autori(ca)ma. S druge strane, autori(ce) poput Stephenie Meyer i J. K. Rowling oprezne su u pristupu tom fenomenu, razgraničavajući pritom neprofitne tekstove i kasnije objavljene knjige. Anne Rice, Diane Gabaldon i George R. R. Martin za fanfiction izrazito oštro tvrde da bi trebao biti ilegalan, efektivno time odbacujući bilo koju pisanu varijantu koju su fanovi njihovih djela ispisali i smještajući se u poziciju arbitara vrijednosti pisanog teksta. Netko bi im trebao reći da je ideja kažnjavanja kreativnosti, posebice u neformalnom, kao i demokratičnom i kolaborativnom kontekstu fanfictiona i čitave zajednice koja ga već više od 20-ak godina objavljuje u virtualnom književnom prostoru, ne samo represivna i rigidno isključiva, već i u širem kontekstu čitateljske publike i fanova njihovih djela, prilično elitistička. Naposljetku, Leigh Bardugo primjerice potiče autor(ic)e fanfictiona da svoje ideje maksimalno razgranaju te se također osjeća počašćenom što je njezin fantasy serijal Sjena i Kost dao mnogobrojne ideje za fanfiction, granajući tako njezin narativ u vlastitim iteracijama, što autorica smatra zasebnim uspjehom u poticanju inspiracije u drugima.

Međutim, fanfiction čitateljstvu ponekad ne pruža traženi sadržaj, osobito ako je primjerak teksta i/ili knjige, prošao kroz veće promjene od originala koji se reinterpretira. Neki/e se čitatelj(ic)e stoga s praksom čitanja fanfictiona uopće, naprosto ne mogu saživjeti. O tome sam razgovarala s našom sljedećom sugovornicom, studenticom Emom P.:

„Moj prvi i jedini susret s fanfictionom bila je knjiga All the Young Dudes. To je priča o grupi prijatelja oca Harrya Pottera (Marauders), i njihovom školovanju u Hogwartsu. Knjiga je vrlo popularna na društvenim mrežama pa me, kao veliku obožavateljicu serijala, zanimalo o čemu se radi. Nažalost, nije mi se svidjela. Najviše me smetalo što je autorica u potpunosti promijenila lik Remusa Lupina. Prikazan je kao buntovan, edgy dječak, što mi je bilo teško povezati s ljubaznim, smirenim i empatičnim Lupinom. Knjigu nisam pročitala do kraja pa ne znam promijeni li se kasnije i postaje li sličniji originalnom liku. Također, čitajući ATYD, nisam imala onaj poseban, magični osjećaj koji mi je pružio serijal o Harryju Potteru. Mislim da nije lako uhvatiti i reproducirati atmosferu dobre knjige. Uz to, smatram da je proces uređivanja kroz koji prolaze objavljene knjige, a koji izostaje kod fanfictiona, ključan u postizanju njihove kvalitete i koherentnosti. Zbog toga nisam osobito zainteresirana za daljnje istraživanje tog žanra, ali naravno, ne osuđujem ljude koji ga vole i čitaju.“

Ema P., interesantno, osvrnula se na isti Harry Potter fanfic koji sam i ja pročitala prije nekoliko godina, negdje u vrijeme pandemije, kad više nisam bila sposobna gledati iste serije na Netflixu kao niti čitati što akademsku, što vlastitu literaturu s police. Za fanfic ATYD čula sam preko TikToka gdje je bio izrazito populariziran, i odlučila mu dati šansu jer mi je, u trenutku kolektivne zabrinutosti, nedostajala utjeha obožavanog Harry Potter svijeta. Rezultat je bio manje-više isti kao i u moje sugovornice; ostala sam dojma da čitam neku sasvim drugu knjigu, čiji je protagonist praktički originalni lik s natruhama onoga iz predloška, a neka spisateljska rješenja, poput spomenute korjenite promjene karaktera nisu me naročito oduševila, iako sam primjerice bila intrigirana, a i povučena u čitanje premisom da je Remus Lupin u tom fanfictionu gej.

Pravo je vrijeme da se sad osvrnemo na još jedan važan aspekt fanfictiona, a to je reprezentacija LGBTQ+ zajednice. Fanfiction, osim što je demografski i statistički čitateljski zastupljen najviše u žena i pripadnika LGBTQ+ zajednice, posvećuje se njegovanju inkluzivnijeg literarnog prostora te reprezentaciji čitateljskih, kao i spisateljskih modela, varijacija i glasova. Autori(ce) tako pisanjem LGBTQ+ fanfictiona zauzimaju vlastiti prostor koji pretpostavlja bezgranično polje za razvijanjem autentične reprezentacije, bez klizanja u klišeje prilikom ilustriranja queer likova i istraživanjem dinamike odnosa postojećih književnih i pop-kulturnih likova koji su nužno heteronormativno kodirani. Nije stoga čudno da su neki od najpopularnijih i najčitanijih fanfictiona upravo oni posvećeni LGBTQ+ pričama, i nije teško među takvim tekstovima pronaći znatno autentičnije likove i veze od onih prikazanih u objavljenoj književnosti ili pak široj sferi pop-kulture. U tom smislu, osim što fanfiction podržava i potiče sve oblike kreativnog izražavanja kroz pisanje, postoji kao siguran i inkluzivan prostor za autentičnu queer reprezentaciju, i svime time demokratizira postojeće književno polje, paralelno utječući na razvitak individualnog autorskog rada.

Neobično je zabavno istraživati granice (postoje li zapravo?) fanfictiona i njegovih kategorija na platformama gdje se objavljuje. Uz one uobičajene, poput Harry Pottera, Sumrak sage ili Pjesme leda i vatre, velik broj radova odnosi se i na Marvel filmove i stripove, Supernatural seriju, Naruto anime, bendove K-popa i One Direction, pjevača poput Justina Biebera, što smo već vidjeli u prethodne dvije sugovornice, i brojne druge. Uzmimo također za primjer trenutno megapopularnu seriju Heated Rivalry baziranu na istoimenom romanu Rachel Reid, broj fanfictiona o toj seriji od njezinog izlaska eksponencijalno raste: samo na platformi AO3 postoji više od njih 33 tisuće u trenutku pisanja ovog teksta.

Također, postoji mnogo fanfictiona posvećenih klasicima: brojne reinterpretacije romana Jane Austen (što se dogodi nakon što se Elizabeth uda za Darcya?), intrigantna verzija Zločina i kazne s trans Raskolnjikovom (a ima i gej Gogolja, ako se dovoljno potrudite u traženju) ili pak, iznenađenje za sve uvjerene da se lektirni naslovi ne doživljavaju, ekstenzivni fanfictioni o Homerovim epovima, Ilijadi i Odiseji, od bogova Olimpa i Odisejevih avantura u suvremenom svijetu do tragičnih ljubavnih priča o čuvenima Ahileju i Patroklu. Ne, ne mislim ovog puta na Ahilejevu pjesmu Madeline Miller, ali i ovi bi vas fanfictioni mogli jednako rasplakati. Nemojte sad reći da se domaće zadaće za satove lektire baš i nisu pisale!

Već je jasno da fanfiction nudi neograničenu širinu, kao i mogućnost miješanja oprečnih korpusa pop-kulture i literarnih svjetova, stoga nas ne bi trebali (previše) začuditi popularni parovi, kolokvijalno u rječniku fanfictiona nazvani ships: Drakula i Barbie, Freddie Mercury i William Shakespeare, Goku (iz animea Dragon Ball Z) i Anna Frank, već spomenuti Dostojevski i Gogolj i mnogi drugi. Za više informacija, upućujem vas da se sami pozabavite tražilicom na platformi AO3. Čitateljska zabava je zagarantirana!

AO3 također je i riznica u najmanju ruku začudnih, katkad komičnih, nekad uznemirujućih tagova, iza kojih često stoji pitanje odakle autori(ca)ma tolika širina imaginacije. Kao hit-senzaciju, donosim vam najkreativnije: Alpha Vladimir Putin (obuhvaća čak 16 radova!), nothing is beautiful and everything hurts (o tragičnoj i neuzvraćenoj ljubavi, naravno), Lesbians punching Fascists (moj osobni favorit), AU (alternativni svemir), the soulmate goose of enforcement (protagoniste nasilna guska vodi do srodne duše u alternativnom svemiru, poput mema peace was never an option) ili consent-tacles (ostavljam ovo na vlastitu interpretaciju, s 18+ upozorenjem).

Neobičan je i podatak o fanfictionu koji drži rekord za najveći broj riječi: Future Shock, fanfic Terminatora trenutno broji 10 milijuna (!) riječi i piše se već 8 godina. U suštini, fanfiction pruža autonomni prostor svakome da čita, ali i piše o čemu god želi: o likovima iz omiljene knjige/serije/filma/igrice/stripa, o glumcima/icama, pjevači(ca)ma ili u nekom drugom slučaju, piscu na kojeg ima literarni crush. Radi ozbiljnosti ovog teksta, pretvarat ćemo se da u potonjem primjeru autorica nije mislila na sebe.

Postoji, međutim, i mračnija strana fanfictiona: hatefic. Takozvani hateficovi napisani su i objavljeni na istim platformama s ciljem dekonstrukcije, oštre negativne kritike i nerijetko spisateljske varijante bijesa i ruganja upućenog originalnim predlošcima ili čak i fanfictionima koji se iz bilo kojih razloga nisu svidjeli čitateljskoj i/ili gledateljskoj publici. Hatefic i/ili revengefic i čak spitefic najčešće nose jedno od par obilježja: animozitet prema originalnom djelu, prema likovima i/ili pak stav da je autoričin/autorov fanfiction superioran originalnom predlošku. Tagovi koji naznačavaju takav sadržaj najčešće su naslovljeni character bashing, fix-it-fic ili not (character) friendly. U primjerima hateficova koji pak naglasak stavljaju na osvetničko raspisivanje likova koji su publici bili izrazito antipatični u originalnim djelima izdvojila bih Harry Potter hateficove u kojima najčešće tekstualno nastrada Albus Dumbledore, oko kojega su nerijetko i sami fanovi relativno podijeljeni. U takvom sadržaju vidljiv je jasan negativan stav u pisanju figuriran kroz katkada vrlo doslovan jezik mržnje i vrijeđanja, što predstavlja moralni problem u odnosu prema originalnim djelima, kao i uostalom prema zajednici koja njeguje fanfiction kao siguran kreativni prostor bez sadržaja koji propagira mržnju i verbalno nasilje manifestirano kroz tekst. Granica konstruktivne negativne kritike upućene kroz tekst i mrziteljskog pristupa u određenim je tekstovima nekada jasnije vidljiva, a nekada malo zamućena, međutim pretpostavljeni negativni cilj takvih djela svakako je postignut objavom na nekoj od virtualnih platformi. Generalna percepcija fanfiction zajednice spram hateficova uglavnom nije pozitivna, na takav se način pisanja ne gleda blagonaklono i ne podržava se širenje mržnje, dok se zajednica također većinski slaže da je tanka granica između konstruktivne kritike i direktno upisane ljutnje u fix-it-ficovima, odnosno tekstovima koji nastoje popraviti određene "problematične" likove ili aspekte djela koja se autori(ca)ma ne dopadaju.

Vratimo li se natrag na pozitivna iskustva s fanfictionom, naša posljednja sugovornica, Laura V., također je podijelila svoj osvrt na i vlastiti ulaz u svijet fanfictiona, koji dijeli simpatičnu sličnost s D.F. i njenim iskustvom, dokazujući nam time koliko su određeni trendovi doista bili popularizirani i pružali prostor za istraživanjem autorskih interesa:

„Krenula sam čitati fanfiction negdje krajem osnovne škole, otprilike s 13 godina. Otad je prošlo već 11 godina i mogu reći da sam u čitanju fanfictiona već veteran. Čitam ga još uvijek jer konzumiram jako puno serija, knjiga, igrica i ostalog 'zabavnog sadržaja'. Počela sam čitati zapravo na stranici fanfiction.net, ali sam se brzo prebacila na Wattpad. Prvi fanfic koji sam ikad pročitala je bio ni manje ni više o Justinu Bieberu, i to na Facebooku. Na Wattpadu sam uglavnom čitala fanfiction, ali u pravilu je prevladavala kategorija općenite fikcije, ajmo reći original stories (vukodlaci su tada vladali Wattpadom). Prije nekoliko godina prebacila sam se na AO3 i moram priznati da mi je to daleko najbolja stranica za čitanje fanfictiona, i u kontekstu izbora i u mogućnosti filtriranja. Kod fanfictiona mi je zanimljivo vidjeti kako ljudi prebace likove s kojima sam već upoznata, u nekakve druge kontekste i kako i dalje uspiju zadržati njihovu karakterizaciju. Uvijek mi je nekako bilo zanimljivije čitati priče koje imaju likove koje već znam i za koje imam neku sliku u glavi, nego neke druge knjige. Mislim da se u današnje vrijeme objavljuju stvarno svakakve knjige i smatram da je velik broj fanficova čak puno bolje napisan od neke druge objavljene književnosti. Imala sam već nekoliko puta 'rasprave' s ljudima o tome je li fanfiction književnost i zapravo smo se u 99% slučajeva složili da definitivno je.”

Dok se, primjerice, fanfiction kod nekih čitatelj(ic)a, poput Laure V., poima kao pisanje bolje i katkada kvalitetnije od druge književnosti, ne misle svi tako. Naša anonimna sugovornica s početka teksta na takav vid sadržaja ipak gleda kao na nešto što se čita primarno za odmor, što ponovno smješta sami fanfiction u ambivalentnu poziciju koju naposljetku određuje i vrednuje najviše individualna čitateljska recepcija.

Kada su u pitanju teme, stilovi i žanrovi fanfictiona, Laura nam kaže: „Što se tiče tema koje čitam, želim napomenuti da ne čitam Y/N (u tekst umetnuto ime čitatelj(ic)a) niti OC (uvođenje originalnog lika) fanficove. Uvijek posežem za fanfictionom koji ima isključivo meni poznate likove i većinski su to LGBTQ+ shipovi (parovi) jer stvarno ima predivnih tekstova. Mislim da su neki tattoo artist / coffee shop AU-s (priče smještene u alternativni svemir u kojem su likovi tattoo umjetnici ili vlasnici kafića, čija je glavna osobina nježna atmosferičnost) uvijek dobri za lako čitanje. Zapravo, najviše vremena i čitam AU, a od toga većinski volim neke Supernatural verzije. Nekoliko sam puta pisala fanficove, ali nikada nemam dovoljno koncentracije da ih završim pa uvijek ostanu nedovršeni, iako i dan danas dobivam obavijesti da ih ljudi čitaju i lajkaju. Sve u svemu, mislim da je čitanje fanfictiona odlično, posebno ako se neka osoba nađe u reading slumpu. Poznati i dragi likovi uvijek vrate neku želju za čitanjem, osim ako se ne naleti na neki heartbreaking fic – otad sam naučila bolje pratiti tagove.“

Povratak dragim likovima, evociranje poznatog užitka koji proizlazi iz čitanja i/ili gledanja omiljenih priča, kao što nam je opisala Laura V., jedan je od temelja fanfictiona, kao i razloga njegove masovne popularnosti. Demokratičnost, ali i inkluzivna, participativna kultura fanfictiona ogleda se u tome da svatko može na svoj način (re)interpretirati postojeći kreativni svijet, propitivati granice i žanrovske odrednice, uklopiti vlastite ideje u originalni narativ i/ili istražiti vlastiti autorski glas kao zalog za spisateljsku budućnost, pritom uživajući u svoj sili inventivnog (katkad nevjerojatno maštovitog) sadržaja koji fanfiction nudi.

Za kraj, ostavljam vama, kao i sebi, jedno kontemplativno pitanje. Kad biste odlučiti pisati vlastiti fanfiction, o čemu bi bilo riječi? A što se tiče autorice teksta… Recimo samo da odgovor svakako ne bi bio očekivan, ali i da se već skriva negdje u ovom tekstu.