Bizarno u običnome

Na drugom virtualnom susretu Booksinog čitateljskog kluba "+" raspravljale smo o zbirci priča Bitka za svakog čovjeka vinkovačkog pisca i novinara Gordana Nuhanovića. Kao i prošli put, zbirku smo pronašli na Besplatnim elektroničkim knjigama, a raspravama koje se odvijaju u Facebook grupi i dalje se stignete priključiti ako volite čitati domaću i regionalnu prozu.

Dijeljenjem dojmova o knjizi započele smo raspravu, i tu je, očekivano, komentiranje bilo najživlje. U pričama nam se svidjelo bilježenje života običnih ljudi te njihova jednostavnost, životnost, doza humora te neočekivani obrati. Iako su realistične, složile smo se da se u njima ponajviše ističe nadrealna, apsurdna atmosfera, zbog čega djeluju "pomaknuto". Mjesto i vrijeme radnje neke je sudionice vratilo u doba kada su i same proživljavale slične životne situacije. Ono što nam se posebno svidjelo i obogatilo tekst je upotreba dijalektalizama – autor koristi izraze koji se mogu čuti u Slavoniji, a čije značenje su neki, priznali su, potražili u rječniku.

Neke sudionice knjiga nije oduševila – autoru su zamjerile gomilanje imena i veza među likovima, što je bilo zbunjujuće i teško za predočiti. Rasprava je skrenula i u komentiranje forme – je li nedorečenost priča znak nevještog pisanja, ili je izraz autorovog stila. Složile smo se da na nedorečenosti u ovoj knjizi pripovjedač namjerno ne nudi odgovore i ne analizira, već nas tjera da sami shvatimo poantu.

Sve priče u zbirci, osim mjesta i vremena radnje, povezuje atmosfera straha, nesigurnosti i nervoznog iščekivanja. Međutim, ta očekivanja se ne obistine, već kraj skrene u neočekivano. Zanimljiva su bila razilaženja u doživljaju bizarnoga – nekim sudionicama taj je element u pričama bio zanimljiv, dok se drugima činio nevješto izveden. Zajednički element su i likovi – u svim pričama oni su obični ljudi kakve svakodnevno srećemo, no svatko od njih hrva se sa svojim problemima i situacijama o kojima nitko pojma nema, a koje ih čine osebujnima, nerijetko čudnima. Međutim, nismo bile jednoglasne u vrednovanju neobičnih i neočekivanih raspleta ovih priča, a autoru smo zamjerile i nedostatak ženskih likova.

O samim likovima priča raspravljalo se dosta – odabravši za protagoniste obične ljude, autor nam olakšava da se povežemo s njima. "Očuđujući obično" poziva nas da obratimo pažnju na njihove naizgled ni po čemu značajne živote, a možda i da s distance promotrimo svoj. Iako doživljavaju i proživljavaju nesvakodnevno, likovi odaju dojam pomirenosti sa situacijom i osjećamo da će se s istim bizarnim stvarima na jednak način nastaviti boriti u svojim običnim, normalnim životima. Suglasne smo bile da pripovjedač likove ne osuđuje, već bilježenjem neugodnih tema iskazuje razumijevanje i suosjećanje. Kroz crnohumornu prizmu podsjeća nas na mjesto, vrijeme i društvo u kojem živimo te na apsurdnu činjenicu da ćemo se uvijek potiho i pasivno pomiriti s gorčinom svakodnevnice.

Bitka za svakog čovjeka tako je štivo koje bilježi vrijeme poljuljanih vrijednosti i pasivnog prihvaćanja životnih situacija, no njegova uspješnost ostaje upitna. Iako nam se svidjela duhovitost, bizarnost obrata te osebujnost izričaja, priče koje smo pročitale, većina nas se složila, nisu ostavile značajniji utisak. Ipak, zadovoljne smo bile skretanjem pažnje na djelo koje inače možda ne bismo prvo uzeli s police knjižnice i afirmiranjem činjenice da nas čak i književnost koja nam ne 'legne' može za djelić obogatiti.