Žilet-žica na kazalištu

Otkad je financijska kriza u Hrvatskoj postala osjetna i priznata činjenica, izravna politička cenzura postala je out, a ukidanje programa 'iz financijskih razloga' in. Normalno, jer u javnosti danas djeluje razumno manje ulagati u 'beskorisnu' kulturu, a javni novac preusmjeriti na 'bitna' davanja, pa se ukidanje određenog nepoćudnog sadržaja čak može činiti kao odgovoran politički postupak, a ne kao obična cenzura. 

Ali to uglavnom jest cenzura, i nije potrebno grebati duboko ispod površine da bi se politika štednje u tom smislu prokazala kao prazna priča. Najnoviji primjer takve 'štednje' odluka je Gradskog dramskog kazališta Gavella da odgodi planiranu premijeru predstave Hotel Zagorje za dvije godine. Iako je predstava planirana za ovu jesen, iako je produkcija već krenula, kazalište je naglo odlučilo prolongirati premijeru "iz financijskih razloga". 

Pa, kad se već vodimo računicom a ne ideologijom, pozabavimo se onda matematikom. Hotel Zagorje predstava je nastala po istoimenom, izuzetno popularnom i kritički dobro primljenom romanu Ivane Bodrožić već prevedenom na desetak jezika. Predstavu je trebao postaviti dvojac Jelena Kovačić i Anica Tomić, par vrlo aktivnih i uspješnih kazališnih autorica. Sama predstava dio je šireg trenda u kojem razna kazališta adaptiraju uspješne književne tekstove, i to s dobrim razlogom – pokazalo se da preuzimanje popularnog književnog predloška vodi do kvalitetnijih i posjećenijih predstava. Dakle, čini se da ova predstava ima sve uvjete da bude uspješna – ne samo kao umjetničko djelo i kulturni sadržaj za građane, nego i kao financijski ulog. Da bi rizik bio još manji, dodajmo i da je Grad Zagreb financijski podržao program Gavelle u kojem se navodi konkretna premijera za 2018. godinu.

Na drugoj strani vage, recimo da postavljanje realističke radnje ovog kratkog romana ne zahtijeva skupu produkciju, a da uloge na sceni i van scene komotno mogu igrati stalno zaposleni djelatnici Gavelle. Dakle, riječ je o jeftinoj predstavi koja bi skoro sigurno bila hit. Na kraju dodajmo da će Gavella, ako ne izvede premijeru u ovoj godini, morati Gradu vratiti dodijeljenu financijsku potporu za premijeru. I baš je ta predstava, kaže ravnatelj Gavelle Boris Svrtan, otkazana iz financijskih, a ne ideoloških razloga. Točnije, odgođena za dvije godine – jer će, eto, najesen 2020. Gavella moći i htjeti preuzeti to financijsko breme.

Neposredno nakon objave vijesti, Kazališno vijeće Gavelle reagiralo je priopćenjem koje je već bizarnoj 'ekonomskoj' argumentaciji dodalo dodatan sloj apsurda. Kaže: "Kazališno vijeće smatra da osjetljivost i dostojanstvo teme kojom se roman Hotel Zagorje bavi zaslužuje financijski tretman, ako ne jednak, onda i veći od uobičajenog, nikako smanjen, nikako minimalan." Dok se Svrtan trudio odvojiti ideologiju od financija, njegovo Kazališno vijeće odjednom je proželo suhu ekonomiju ideološkim faktorima – cijena predstave odjednom se više ne mjeri konkretnim direktnim i indirektnim troškovima produkcije, nego osjetljivošću i dostojanstvom teme. I baš zato što je tema toliko ideološki bitna, predstava mora biti otkazana – jer sadržajno velike predstave zahtijevaju veliku financijsku potporu, veću od uobičajene. Dakle, ukidanje predstave zapravo je implicitni kompliment romanu, dok se održavanjem jesenskih premijera (planiranog komada Pijani i neplaniranog Kako je počeo rat na mom otoku) tim autorima poručuje da njihove teme nisu toliko bitne. U govor će ući kletva: dabogda te Kazališno vijeće Gavelle smatralo osjetljivim i dostojanstvenim!

Nije teško nazrijeti da su ovaj ekonomski novogovor i potpuno brkanje razina samo paravan za čisto političku odluku. Frišku odluku, jer predstava Hotel Zagorje uvrštena je u plan kazališta za 2018. godinu, financijski podržana gradskim novcem i krenula je s produkcijom. Što se naglo promijenilo u gradu i Gavelli da se od tog plana odustalo? 

Jedina bitna promjena, a time i najvjerojatnije objašnjenje, imenovanje je nove pročelnice za kulturu Grada Zagreba, Ane Lederer, kandidatkinje ekstremno desnih Neovisnih za Hrvatsku. Dolazak Lederer na ovu funkciju popratile su kritike kulturnih djelatnika, među ostalima i Ivane Bodrožić koja je napisala da će Lederer "kazališta opet puniti prašinom, a ne publikom". Ilko Ćimić s Indexa stoga smatra da je ukidanje predstave zapravo osveta Ane Lederer književnici. Doista, ova nagla i drakonska kazna Ivani Bodrožić jasna je poruka što će se dogoditi onima koji se usude izreći otvorenu kritiku i naznaka u koju će svrhu gradska vlast koristiti javne kulturne prostore. 

No, mislim da u pitanju nije samo izjava Bodrožić, nego i nepoćudni sadržaj romana, što nam ukazuje kakva nas gradska kulturna politika očekuje idućih godina. Odmah pri preuzimanju funkcije Lederer je komentirajući rad Olivera Frljića izjavila da "političkom aktivizmu" u kazalištu nema mjesta. Boris Postnikov prepoznao je da u tu kategoriju uz Frljića spadaju drugi vrhunski i uspješni autori kao što su Ivica Buljan i Dubravka Ugrešić, ali nije mogao pretpostaviti da će se na udaru naći Ivana Bodrožić čiji se roman Hotel Zagorje bavi temom ratnog izbjeglištva, ali tako što u fokus stavlja intimno iskustvo djevojčice koja je iz Vukovara izbjegla u Zagreb, a zaobilazi šira politička pitanja koja dijele ljude na desnicu i ljevicu. 

No, upravo ta tema koja zaobilazi dnevnopolitički diskurs čini Hotel Zagorje političkim romanom. U razgovoru s Bodrožić u povodu engleskog prijevoda njezina romana, naša američka suradnica Sarah Garcia iznimno je lako prešla s teme romana na temu suvremene izbjegličke krize: ako nas je pri izlasku romana intrigirao kontekst 1990-ih, danas je nemoguće čitati priču o vukovarskoj izbjeglici bez usporedbe s današnjom situacijom. A ta situacija je takva da je Hrvatska, zajedno s ostalim članicama Europske unije, odlučila riješiti 'izbjegličku krizu' tako što će zatvoriti granice i prepustiti nesretne ljude samima sebi.

Kako provesti takvu bešćutnu politiku u zemlji koja je bila s druge strane granice prije manje od 30 godina? Kako uvjeriti te građane da nam na granice stižu bezvrijedni napasnici koje treba nasilno poslati natrag u njihove ratne zemlje ili pustiti da se utope u Sredozemnom moru? Kako opravdati što je granična policija poslala 6-godišnju Madinu Hussiny u sigurnu smrt? Kako objasniti da je zadarska policija pucala u kombi pun ljudi i ustrijelila dvoje djece? Jedino tako da te događaje, teme i iskustva iz naše neposredne prošlosti držimo što dalje i potisnemo što dublje. Da zaboravimo da se radi o konkretnim ljudima koji traže pomoć, koji su se našli u teškoj poziciji u kakvoj se mi možemo naći danas-sutra – što ovdje najbolje znamo. 

Zato je Hotel Zagorje, koji nam vraća sjećanje na to vrijeme i prikazuje ratnu izbjeglicu kao ljudsku osobu, kao jednu od nas, vrlo aktualan i nepodoban tekst. Zato postavljanje tog romana u kazalištu u ovom trenutku jest politički aktivizam. I zato taj kazališni komad neće biti izveden, a ne zbog financijskih razloga. Nije beg cicija.