Umjesto krastavaca

U neka drevna vremena, pričaju nam stoljetni starci, tijekom ljeta trajala bi tzv. sezona kiselih krastavaca, mistični period kad bi bilo toliko malo značajnih vijesti da bi građani mirno isključili svoje nepostojeće pametne telefone i otišli na godišnji odmor – svi osim nesretnih novinara koji bi morali puniti novinske stranice kako znaju i umiju. 

Nekad bilo, sad se spominje. U današnjoj Hrvatskoj (a što možemo slobodno proširiti na Europu i na cijeli svijet) svaki ljetni dan ispunjen je bitnim i neočekivanim događajima. Čak i u malom polju hrvatske kulture ne možeš se maknuti na 14 dana, a da ne propustiš nekoliko važnih novosti. Tako nam je i ovo ljeto priredilo šokove svih boja i okusa, samo ne kiselih. 

Gorko

Ljetne vijesti, kako pokazuje iskustvo, uglavnom nisu dobre. Jedan uzrok tome je priroda: ekstremni vremenski uvjeti utječu na starije i bolesne ljude pa često upravo usred ljeta saznajemo o smrti nekog značajnog autora. Prije dvije godine tako su tijekom srpnja i kolovoza preminuli Slobodan Novak, Nikica Petrak i Péter Esterházy, a lani nas je u istom periodu napustio Zvonimir Majdak. Ni ove godine nisu nam stigle lijepe vijesti – prvo je preminuo veliki hrvatski postmodernist Nedjeljko Fabrio, potom englesko-karipski nobelovac VS Naipaul, a u Booksi nas je posebno rastužila vijest da je nakon kratke i teške bolesti preminula Jasna Vuljević, jedna od prvih članica Bookse i prva voditeljica Booksinog Book Cluba.

Teško nam je pisati crne vijesti, a ove smo ih godine ispisali već previše: napustili su nas redom Ursula K. Le Guin, Nicanor Parra, Tom Wolfe, Philip Roth i draga Daša Drndić. Tužnom popisu pridodajemo i Arethu Franklin koja s književnosti nema mnogo veze, ali daje nam povod da pustimo jednu njenu pjesmu. 

Ljuto

Drugi tradicionalni izvor loših ljetnih vijesti – politika – nije nas rastužio nego razbjesnio. Svake godine usred ljeta donose se zlonamjerne, kratkoročno i dugoročno štetne političke odluke. Te odluke obično nemaju opravdanje ni širu podršku, nego se njihovi donosioci naprosto nadaju da će zbog ljetnog odmora proći nezapaženo. Tako je krajem srpnja Sanacijsko vijeće Studentskog centra u Zagrebu tiho i bez obrazloženja donijelo odluku o smjeni Nataše Rajković, voditeljice Kulture SC-a. Pisali smo na ovom portalu o važnosti i odličnom radu Kulture SC-a, kao i o dugotrajnom, teško objašnjivom naporu privremene uprave SC-a da rasturi vlastiti, funkcionalni i kvalitetni kulturni tim. Ova odluka u tom je smislu samo dosljedan nastavak te destruktivne politike, ali posebno je opasna jer je donesena neposredno prije rokova za prijavu na javne kulturne fondove Ministarstva kulture i Grada Zagreba.

Srećom, kulturnjaci su posljednjih godina pokazali spremnost reagirati na ovakve prljave poteze. Početkom kolovoza kazališni redatelj i redoviti suradnik Teatra Itd. Miran Kurspahić objavio je otvoreno pismo, a ubrzo je uslijedila peticija koju je dosad potpisalo preko 1.000 redatelja, glumaca, likovnih, glazbenih i plesnih umjetnika, pisaca i drugih uglednih kulturnjaka, ali i pripadnika šire javnosti.

Reagirala je i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek: "Kultura SC-a ima dugu tradiciju i iznimnu vrijednost i za grad Zagreb i za hrvatsku kulturu u cjelini. Zato nam je važno da se kultura u okviru SC-a očuva", rekla je ministrica, koja Kulturu SC-a ocjenjuje kao jedno "doista živo mjesto, s jednim specifičnim programom kakav grad poput Zagreba treba imati." Mirko Bošnjak, sanacijski upravitelj SC-a, javio se tek obrazloženjem legalnosti svoje odluke, premda ne i objašnjenjem zašto je odluku o razrješenju Nataše Rajković uopće donio. Izgleda da će se borba za očuvanje Kulture SC-a, srećom i nažalost, protegnuti i nakon ljeta.

Slatko

Nije sve ipak tako crno. U osmom mjesecu obično nam stižu vijesti o događanjima u rujnu, a u Booksi smo izuzetno uzbuđeni što ćemo u drugoj polovici rujna u Zagrebu ugostiti fantastičnog engleskog romanopisca Davida Mitchella. Mitchell je, riječima našeg Fabia Büchersteigera, "pripovjedač velemajstorske kategorije", pisac koji se uvijek bavi aktualnim temama u formi žanrovski raznolikih i ekstremno maštovitih romana.

Hrvatski čitatelji već ga dugo poznaju zahvaljujući prijevodima u izdanju kuće Vuković & Runjić, a osobno bih toplo preporučio dva naizgled suprotna, a zapravo slična naslova: Atlas oblaka, fino isprepleteni roman od šest pripovjednih linija koje se protežu na par stotina godina, te Livadu crnog labuda, suvremenu priču o odrastanju engleskog pisca koja temom, motivima i stilom čas podsjeća na Joyceov Portret umjetnika u mladosti, a čas na popularni Dnevnik Adriana Molea Sue Townsend.

Osim po svom originalnom spisateljskom stilu, Mitchell se izdvaja i kao vrlo zanimljiv i ugodan sugovornik, što su nam potvrdili Ivan Tomašić i Mika Buljević koji su ga gledali ovog srpnja u programu sarajevskog Bookstana. 

Fali malo soli?

Ljeto nije gotovo, kažu nam anonimni izvori iz Istre i Dalmacije, ali književni klub i portal Booksa vraćaju se u redovni rad što nas podsjeća na mijenu godišnjih doba. Dok se turistička sezona lagano spušta od vrhunca prema pustom rujnu (kad je na moru najljepše), nama književna sezona tek počinje, i to u velikom stilu. Sutra izlazi kritika romana Terorist Emira Imamovića Pirkea (o čemu piše Vlada Arsenić), u neopisivoj kolumni Nevena Svilara pojavljuju se među inima Sofoklo, Periklo, Athanasius Kircher, litvanski genij Eliahu Kramer i Trobecove krušne peći, a krajem tjedna stiže i duža najava Festivala svjetske književnosti koji se održava od 2. do 8. rujna u Zagrebu i Splitu.

Ako ste na kontinentu, skoro nećete ni primijetiti da vam nedostaje more. Ako ste na obali, iz zagrebačke Bookse šaljemo vam pozdrave pune zavisti.