Pucanje slobode

I believe in America, na početku Coppolinog Kuma izgovara Amerigo Bonasera, njujorški imigrant iz Italije, prije nego što zamoli svog sunarodnjaka, mafijaša Vitu Corleonea, da ubije barabe koje su mu napale kćer. Apsurdna scena mnogo govori o SAD-u, zemlji koja već u drugom amandmanu svog ustava štiti pravo građana da posjeduju i nose oružje. Čini se da je glavna poveznica raznolikih 'sjedinjenih' američkih država taj specifičan vid slobode koji pojedincu nudi ogromnu neovisnost o drugima dok ga istovremeno prepušta osjećaju stalne nesigurnosti – jer tamo gdje nema ograničenja, gdje svatko može uzeti zakon u svoje ruke, vlada zakon jačega. 

Proturječna američka sloboda toliko je prisutna u svijetu da nam više nije neobična. Desetljećima dominira globalnim kapitalističkim tržištem, uvodi se putem američke vanjske politike i viralno širi popularnom kulturom i digitalnim mrežama. Snu da svaki pojedinac može uspjeti vlastitim trudom i radom tako je suprotstavljen nepremostivi jaz između najjačih tržišnih igrača i niže klase. Ulogu SAD-a kao 'globalnog policajca' i 'širitelja demokracije' narušavaju američki ratni zločini protiv naroda koje se navodno oslobađa, od Japana preko Vijetnama (eto nas opet kod Coppole) sve do Iraka, Sirije i Palestine. Naposljetku, u sjeni prijateljskog stiska američke popularne kulture krije se nelagodan osjećaj da se od tog stiska ne možemo oteti, da pravo izbora zapravo nemamo (svaka asocijacija na Billa Cosbyja je slučajna). Stoga, čak i kad se želite samo zabiti u svoju nebitnu državicu, čitati knjige i uređivati svoj park (jeste li potpisali našu inicijativu Park književnicama!, molim lijepo?), od američke slobode ne možete pobjeći. 

I tako se ovaj tjedan vraćamo temi Amerike ili, bolje rečeno, Amerika se vraća nama. Kritičarka Luca Kozina piše o zbirci priča Kad su Divovi hodali zemljom Zorana Pilića u kojoj je "američko prostranstvo likovima idealno za započinjanje novog, drukčijeg života, gdje se čovjek može izgubiti te steći novu domovinu". Tenzija između idealizirane i stvarne Amerike, između sanjane bitničke slobode i nevidljivih, nepremostivih granica među ljudima, čini Pilićevu knjigu "melankoličnim i idealizma lišenim ljubavnim pismom Americi". 

Ivan Tomašić piše reportažu o hranidbenom lancu američkog (a time i globalnog) knjižarskog tržišta. Nekadašnji 'morski pas' Barnes & Noble nalazi se u ozbiljnim problemima, ponajviše jer ga je 'pojeo' Amazon koji je toliko moćan da "ugrožava cijeli knjižarski i izdavački ekosustav." Tomašić zaključuje da "ovo nije priča o njima, nego o dominaciji jednog igrača na tržištu. A čini se da, dugoročno gledano, osim trenutno niskih cijena, dobivamo i jednu instancu u cijelom sustavu koja će određivati pravila igre i koja će u konačnici postavljati svoje uvjete autorima i njihovim izdavačima." Toliko o ekonomskoj slobodi.

Naposljetku, ovaj tjedan pratimo Zagreb Book Festival (21. - 27.5.) čija je ovogodišnja tema #Selfie kultura koja je vezana uz pitanja popularnih američkih društvenih mreža. Hashtag (#), koji korisnicima Twittera omogućuje ulančavanje upisa oko jednog izraza, upućuje na moć rapidnog širenja trendova putem horizontalne, decentralizirane društvene mreže. Uzimanje selfieja bi, pak, nekad upućivalo na sramotnu socijalnu nemoć da zamolimo drugog čovjeka da nas fotografira, dok je danas normalno da će čovjek radije nezgrapno slikati sam sebe nego gnjaviti neznanca za pomoć.

Pod temom #Selfie kultura razni pisci i teoretičari raspravljat će o utjecaju modernih tehnologija na društvena, identitetska, intimna i umjetnička pitanja. Među gostima se izdvajaju Andrew Keen, Lidija Dimkovska, David Machado i Renata Salecl koja u knjizi Tiranija izbora piše upravo o tome kako suvremena "ideologija izbora može zavesti i dovesti na krivi put opterećujući pojedinca idejom da je on jedini gospodar vlastitog blagostanja i životnog puta te kako malo ta ideologija pridonosi mogućoj promjeni društva u cjelini."

Averzija prema američkoj kulturi vjerojatno proizlazi iz osjećaja da se iza svakog njenog obećanja krije laž: da se iza slobode pojedinca krije potpuni nemar za druge ljude, da svaka usluga krije prinudu, da nam mogućnost izbora uvijek netko daje i ograničava, a da "američki san" mogu živjeti samo beskrupulozni nasilnici poput Vita i Michaela Corleonea. To nas vraća na putopis Geerta Maka Putovanje bez Johna u kojem, riječima našeg F.B.-a, "Mak priča o suvremenoj Americi, ali odlazi i duboko u prošlost razotkrivajući brojne zablude, neugodne istine koje značajan broj Amerikanaca vjerojatno ne želi čuti, ukazuje na pukotine u američkom snu koje nisu nastale jučer ili 1960., već i mnogo ranije."

Američka kultura od svojih je početaka raznolika i proturječna, puna nevjerojatnih ljepota i užasa, no čini se da se pukotine u američkom snu u ovom stoljeću ipak značajno šire: u kapitalizmu raste nejednakost između najbogatijih i najsiromašnijih klasa, sve više ljudi živi ispod praga siromaštva dok raste broj ljudi koji ne vjeruju u Ameriku. Moć kapitalizma i društvenih mreža omogućila nam je da pobjegnemo u američko prostranstvo čak i bez napuštanja svog doma, no sada je prostor bijega postao problem od kojega se bježi. Pitanje nije tek kamo pobjeći, nego kako izboriti slobodu za bijeg – jer tu slobodu pojedinac danas neće dobiti niti si je može sam prisvojiti.