Hladnoratovski termin 'Slobodni svijet', koji je 90-ih godina u Americi pomalo izašao iz mode, doživio je svoj veliki povratak bujanjem vjerskih i političkih fundamentalizama koji su se napokon izlili iz korita početkom novog milenija i kontaminirali globalnu pozornicu. Današnje doba voli koristiti taj termin da bi se dičilo rodnom emancipacijom i činjenicom da su u tom smislu načinjeni golemi koraci u posljednjih tridesetak godina.
Paradoks leži u činjenici da se jednakost uvijek dokazuje nejednakošću, pa tako morate biti iznad nekoga da bi se potvrdila proklamirana 'jednakost'. Naravno, da ne bi bilo sve samo na pukoj govoranciji, tu su uvijek i primjeri koji su podignuti na nivo simbola. Uzmimo samo Ameriku, zemlju koja je na čelu Slobodnoga svijeta već skoro jedno stoljeće. Samo u zadnjih nekoliko godina predstavljeni su simbolički giganti rodne emancipacije, sve na simboličkim stepama na kojima su dosad dominantne zvjerke bili isključivo muškarci.
Tako se može reći: Tko kaže da žene nisu ravnopravne? Nije li žena prije pet, šest godina umalo postala predsjednicom SAD-a? Nije li žena prvi put u povijesti došla na čelo mačo bastiona zvanog General Motors? Naime, Mary Barra je 15. siječnja imenovana direktoricom kompanije kao prva žena na čelu ponosa američke automobilske industrije. To što je na konferenciji za novinare bivši direktor Dan Ackerson rekao 'na čelo GM-a dolazi nam mačka koja voli aute', na koncu i nije tako bitno, zar ne?
Ako i to nije dovoljno, najjača zemlja Slobodnoga svijeta odnedavno se može pohvaliti i činjenicom da je na jedno od čelnih mjesta oružanih snaga došla žena, štoviše afroamerikanka:
Michelle Howard postala je
prva admiralka s četiri zvjezdice u povijesti SAD-a.
A tu je i Ann Elizabeth Dunwoody, prva žena koja je dobila čin generala s četiri zvjezdice.
Mogli bi nabrajati i dalje, ali ovih nekoliko primjera dobro opisuju situaciju. To što su žene u pravilu u svijetu mnogo manje plaćene od muškaraca za iste poslove nije toliko bitno.
No, postoji jedno mjesto, i više nego istaknuta pozicija u američkom društvu, za koje su se žene izborile prije točno pedeset godina. Dobro, nisu se izborile, muškarci su im dali tu poziciju, koja nije jedna od najvažnijih u Slobodnom svijetu, ali koju svakako ne treba podcjenjivati. Riječ je o slavnom izdanju pod nazivom
The Swimsuit Issue, najvažnijeg američkog sportskog časopisa,
Sports Illustrateda. Jer, zašto bi muškarci morali gledati žene koje se oblače poput muškaraca, ako mogu gledati ovo:
Prvo izdanje od 20. siječnja 1964. godine krasila je ljepotica u kupaćem kostimu Babette March. Od tada pa sve do danas The Swimsuit Issue jedno je od najpopularnijih američkih izdanja, za naslovnice kojeg se modeli bore baš kao da je riječ o anđelicama Victoria's Secreta.
Od 70-ih godina feministice napadaju ovo izdanje časopisa "jer Swimsuit Issue promovira štetni i dehumanizirajući koncept prema kojem su žene proizvod za konzumaciju muškarca". Vrhunac popularnosti izdanja bio je krajem 80-ih i početkom 90-ih, u epohi u kojoj je planetom hodala sada već izumrla vrsta zvana 'supermodeli', a također, valja napomenuti, nije postojao raširen internet kao platforma za seksualnu konzumaciju.
Upravo je početkom 90-ih i nastala poznata pjesma koju je napisala Kim Gordon, pod nazivom Swimsuit Issue. Pjesma koja govori o seksualnom zlostavljanju završava enumeriranjem modela koji su bili na naslovnici časopisa, poput Roshumbe Williams, sve do Pauline Porzikove i Vendele Kirsebom, s fantastičnim zaključnim stenjanjem I'm swimmin.
Mogu feministice kreštati koliko žele, The Swimsuit Issue ostat će jedna od zadnjih enklava muškog prava da uživaju u lijepoj ženi u Slobodnom svijetu. A tu je i aluzija na sport. Zato tu i tamo ubace poneku sportašicu,
poput Marije Šarapove, da ne bi ispalo da je jedini razlog naslovnice ženska ljepota.
Na kraju samo još ovo: sretan ti rođendan, The Swimsuit Issue! Sigurni smo da će sise i dupad natandrčene na pozadinu koju tvori kakva egzotična plaža i dalje krasiti mnoge radionice i sobe tinejdžera. Keep on Rockin' in The Free World!
