Škurog kruva na bolnu nogu

PITANJE

Poštovani doktore,

Zovem se Zvonko, ali ne osjećam se tako. Zbog apsurdnog medicinskog sustava u kojem živimo, moja noga u gipsu pretvorila se u književno-jezični problem. Ono što je trebao biti polagani oporavak sada se zbog domaće poezije pretvara u borbu za nogu! Jedino mi vi sada možete pomoći, mada ako ste i vi na razini cijelog sustava, nema mi spasa.

Gadno sam slomio nogu na dva mjesta. Nakon dugog oporavka, napokon sam izvadio nogu iz gipsa i krenuo u Kliniku Drogba za fizikalnu terapiju. Mislio sam da me tako očekuju masaže, bazeni, teretana i posebne vježbe... a kad ono, običan kauč i hrpa knjiga!

Došao je nekakav tip u bijeloj kuti, tvrdi da je doktor, i kaže da mi nisu potrebne besmislene fizičke vježbe, nego čitanje rodoljubne i dijalektalne poezije. Nije mi uopće bilo jasno kakve veze takva poezija može imati s mojom nogom, ali masno sam platio terapiju i naravno da sam odlučio isprobati što mi ta terapija nudi.

I tako sam krenuo čitati Petra Preradovića, Frana Galovića, Matu Balotu, Ivana Kutnjaka i druge književne velemajstore. Međutim, kako bih naišao na grozdje, ili na škurog kruva, na protuletje, babu, na japicu – noga bi me sve više boljela. I ubrzo mi je cijela noga natekla!

Poslao sam kvragu (ili dođavola?) tog šarlatana i otišao u normalnu bolnicu gdje su mi smanjili oteklinu, ali noga me svakim danom sve više boli. Uz to, iako sam prestao ići na terapiju, sluh mi se izoštrio pa iz okoline kupi sve narodne izraze i stihove. Prekjučer sam u tramvaju slušao nekog Domjanića iz 21. stoljeća, a sinoć su mi nakon utakmice pijani klinci pod prozorom na sav glas recitirali Zora puca Petra Preradovića. A svaka riječ, svaki motiv, svaki stih poput strelice se zabada u nogu...

Doktore, prvo vas molim da mi spasite nogu od naleta rodoljubne poezije. Onda vas molim i da se suzdržite od propisivanja novog recepta za književno-fizikalnu terapiju. Kupit ću kartu za more, a doktore i knjižnice zaobilaziti u širokom luku.

ODGOVOR

Poštovani Zvonko,

Uistinu niste imali sreću jer ste postali žrtvom medicingvistike, tj. liječnika koji pokušavaju primijeniti lingvistički strukturalizam u liječenju prijeloma.

"Nema ništa izvan granica jezika!", navodno je uzviknuo Ludwig Wittgenstein, a strukturalisti i poststrukturalisti razvili su slične teze u pravu, pravcatu znanost. Ubrzo je nastala i medicingvistika: naučna grana koja tvrdi da su bolesti, bolovi i prijelomi tek jezične pojave.

Medicingvisti vjeruju da pacijent može razvijanjem ljubavi prema jeziku te širenjem vokabulara ubrzo ovladati i svojim tijelom. Stoga drže da puko čitanje poezije ili izražavanje mišljenja mogu izliječiti bol, ukloniti osip i zaliječiti slomljenu kost. Svakako se radi o ideji koja unutar Wittgensteinovog logičkog sustava može biti dokaziva. Zato je i WHO 1983. odobrio primjenu medicingvistike diljem svijeta.

Doduše, početna znanstvena euforija ispuhala se kad su došli rezultati s terena. Premda je terapija relativno dobro funkcionirala u Aziji, u Europi se medicingvistika pokazala potpuno neupotrebljivom. Primjena terapije u Hrvatskoj je, pak, posebna priča: naš jezik sadrži toliko padeža, palatala, dijalekata, oblika i tipova rečenice da bavljenje jezikom može samo intenzivirati bol, produbiti problem i uzrokovati nove boljke.

To se vidi i na vašem primjeru: svako daljnje konzumiranje hrvatskog jezika i pjesništva dovodi do toga da vam u nozi "šumi, grmi, tutnji, huči". Medicingvistika je stoga i zabranjena u Hrvatskoj, a ova je klinika lukavo prikrila svoje znanstvene korijene iza imena popularnog nogometaša iz Obale Bjelokosti. Svakako očekujemo da će poetska policija uskoro zatvoriti ovu kliniku i zaplijeniti njen knjižni korpus.

Rješenje je svakako povoljna karta za more, ali za inozemstvo. Tamo ćete plivati i odmoriti nogu od hrvatskog jezika i njegovih bolnih registara. Preporučujem povoljne destinacije poput Turske, Bugarske i Crne Gore.

dr.med. dr.med. Ostojić
foto: OakleyOriginals