PITANJE
Poštovani doktore,
Ja sam Zvonko zvani Ker, dugogodišnji biker i borac protiv poroka čitanja. Moj otac je bio knjigoholičar i, kad sam vidio što su njemu knjige učinile od života, odlučio sam posvetiti svoj život putovanju i bijegu od čitanja. Ali čini se da me iza svakog zavoja, iza svakog jebenog kružnog toka, dočekao tekst.
Na svom motoru prošao sam tisuće sela i gradova, a pročitao sam samo dvije knjige. I sad kada se prisjećam svega, te dvije knjige utjecale su na mene više nego sva moja putovanja zajedno. Jedna knjiga usmjerila me prema motoru i putovanju, a druga prema kauču. Zato vam se i javljam, doktore: svojim sam motorom pregazio milijun kilometara asfalta ili šljunka po cijeloj Europi i Aziji, a danas mi je teško prevaliti put do kupaone.
Zovu me Ker ne samo zato što sam ružan ko pseto, nego i zato što je jedina knjiga koju sam bio pročitao Na cesti Jacka Kerouaca. Zbog te knjige odlučio sam kupiti motor i krenuti na svoje doživotno putovanje; zbog nje sam odlučio i prestati čitati jer bi me svako daljnje čitanje takvih nadrogiranih fantazija moglo odvesti u ludaru. Držao sam se svog zavjeta o nečitanju četrdeset godina, sve dok nisam napokon posustao i odlučio pročitati svoju drugu knjigu, 'hrvatskog Kerouaca': U potrazi za Staklenim gradom pustolova i šarmera Željka Malnara.
Malnar piše o svom i Bebekovom putovanju u Tibet. Njihove avanture, filozofije o Istoku i vjeri, ali i Malnarove izmišljotine, silno su zabavne i mudre. Međutim, ne znam što je taj, pokoj mu duši, vražji jarac Malnar podmetnuo u tekst jer sam se nakon čitanja knjige potpuno promijenio. Osjetio sam stogodišnji umor, odlučio odgoditi sva putovanja i sada već mjesecima sjedim doma i – čitam filozofske knjige.
Danju listam Heraklita i Spinozu. Noću sanjam ljudeskare u traperu, urođenike i King Konga. Svakim danom sve sam umorniji i uvjereniji da sam prošao svoje zadnje putovanje, da me samo čeka polagan put prema grobu, popločan gusto tiskanim knjigama.
Život i knjige su konačni, a cesta je beskrajna. Naizgled izbor nije težak, ali što više čitam, osjećam sve veći otpor prema putovanju. Doktore, kako da se oduprem knjigama? Kako da ubacim u brzinu i spasim se od strašne sudbine smrtnog čitatelja?
ODGOVOR
Poštovani gospodine 'Ker',
Premda se laiku čini razumnim da ljubitelji putovanja vole čitati putopise, znanstvena istraživanja pokazala su posve suprotno: ljudi koji čitaju putopise pate od 'putopisne groznice' zbog koje osjećaju umor, strah od letenja i zazor od bilo kakvog prostornog kretanja.
Uzrok tome je jednostavan: većina ljudi uživa u putovanjima, ali ne pridaje im naročito značenje u svom životu. Rijetki ljudi koji smatraju da su putovanja jako važna najčešće su pisci putopisa. Putopisci tako pridaju putovanjima silna nova značenja, ideje i motive, a čitatelj se odjednom suočava s kompleksnom i snažnom slikom putovanja. Taj susret toliko je jak da se čitatelj smjesta prepadne tog teškog iskustva. Zbog toga turističke agencije ne koriste putopise za promociju putovanja, pa čak i financiraju proizvodnju svih ostalih književnih žanrova kako bi se putopisi 'utopili' u masi druge literature.
Tako je i u ovom slučaju. Dok bi prosječan čovjek shvatio putovanje u Aziju kroz prizmu cijene ("Skupo je!"), komfora ("Doručak u afganistanskom hotelu bio je iznenađujuće ukusan."), ležernog odnosa prema umjetnosti ("Pa lijep je ovaj Tibet, nema što."), Malnar i Bebek u svom putopisu pokazuju da je putovanje kroz Aziju (ali i svako putovanje) zapravo i duhovno putovanje, prepuno zamki, avantura, rizika, zabave, straha, unutarnjih sukoba i novih spoznaja. Drugim riječima, Malnar i Bebek pokazuju da takvo putovanje nije za svakoga. Čak i vi, iskusan svjetski putnik, osjetili ste stravu od malnarevskog putovanja do mističnog Staklenog grada.
Međutim, nije ni boravak u vlažnom stanu uz knjige za svakoga. Ukoliko nastavite živjeti ovakvim stilom života, riskirate niz zdravstvenih teškoća po kičmu, pluća, bubrege, noge, zube..
Stoga smjesta trebate krenuti na dugotrajan proces rehabilitacije. Počet ćete smanjenjem doze čitanja, tj. preći ćete sa čitanja Heraklita na čitanje Astrid Lindgren. Nadalje, krenut ćete s manjim putovanjima autobusom i vlakom kroz Slavoniju i Istru. Jednom kad prođete manje traume sukoba s kondukterima i razgovora s odviše susretljivim suputnicima, bit ćete spremni ponovo sjesti na motor i vratiti se zdravom, putničkom načinu života.
dr.med. dr.med. Ostojić
foto:
zerega
