Polupuna čaša alkemijske vode

PITANJE

Poštovani doktore,

Ja sam Bojan iz Vrbana i cijela moja obitelj ima problema zbog književno zagađene vode. Imali smo mi već frku sa smeđom vodom koja je išla iz pipe, ono kad je gradonačelnik teatralno pio vodu i govorio da je zdrava. Mislio sam da je ta gadna tekućina došla sa samog dna, ali ispostavilo se da je dno još dublje. Naime, radije bih da su mi u vodi blato i zemlja, nego – Paolo Coelho!

Posljednih mjeseci pijem samo kupovnu vodu i primijetio sam promjenu u svom raspoloženju. Postao sam opušten, optimističan, veseo, pun pozitivne energije i povjerenja prema bližnjima. Ne moram vam ni govoriti grozne posljedice takvog stanja: tri puta sam završio u bolnici kao žrtva prometne nesreće, izgubio sam svu ušteđevinu na pogrešna ulaganja, skoro izgubio posao jer sam živcirao direktora, skoro se razveo jer sam živcirao ženu.

Tek mi je nedavna reklamna kampanja jednog proizvođača, koja navodi citate spornog Coelha na bočici vode, otvorila oči. Pa Coelhova alkemija ne nalazi se samo na boci, nego i u boci! Sva voda koju pijemo – iz pipe, bunara ili boce – prepuna je književnog otpada. Dok postoje filteri protiv kemijskih supstanci, ne postoje pročišćivaći za citate, fragmente i cijele odlomke koji kolaju našim vodovodom.

Nakon kratkog istraživanja otkrio sam da će i drugi proizvođači krenuti u slične kampanje: recimo, konkurentske firme će u vodu ubaciti citate iz Ljubavi u doba kolere i Igara gladi.  Doktore, ako ne spriječimo ovaj trend i ako ne otkrijete lijek, u opasnosti nismo samo ja i moja obitelj, nego cijela nacija.

Ja sam u tako lošem stanju da zapravo vjerujem da će sve biti u savršenom redu i da vam ne trebam ni slati ovo pismo. Srećom, moja žena svaki dan pije šumećeg Krležu s vodom pa mi pomaže u pisanju ovog pisma. Iako mislim da će se cijeli svijet urotiti da mi pomogne riješiti brige, ipak bi bilo najbolje da me vi kao stručna osoba izliječite.

ODGOVOR

Poštovani Bojane,

Locirali ste jedan od najvećih tekućih problema današnjice. Radi se o izlijevanju književnosti iz tekstualnog medija u sve druge pore društvenog života. Prošli tjedan bavili smo se sličnim slučajem književne bakterije, a ovaj put govorimo o slučaju književnog trovanja putem vode uslijed nezdravog marketinga.

Korištenje književnosti u marketinške svrhe postoji otkad je književnog izražavanja. Crteži u Altamiri navodno su služili regrutaciji mladih lovaca, a grčke tragedije su se obično izvodile pod pokroviteljstvom proizvođača maramica od papirusa.

I danas možemo opaziti sublimne reklamne poruke koje nas potiču da čitamo ruske klasike ili suvremenu poeziju. Reklame istovremeno koriste i promoviraju književnost. Međutim, jedno je apelirati na građane putem reklamnih poruka, a drugo je ubacivati takve sadržaje u hranu i vodu.

Nažalost, i ta manje poznata, ali daleko opasnija praksa odvija se već dvadesetak godina: književne se stranice natapaju u tekućinu ili radnik deklamira poglavlja nad kotlovima i tvorničkim trakama. Cilj je, dakako, proizvesti želju i potaknuti kupnju proizvoda.

Tako su se citati Jane Austen našli u crnom čaju, filozofske opaske egzistencijalista nalaze se u crnoj čokoladi, u kupovnoj vodi nalaze se cijeli odlomci iz djela Kroz pustinju i prašumu, a u javni vodovod uvrštavaju se Hobbesove ideje o društvenom ugovoru.

Vaš primjer, nažalost, pokazuje koliko je ova praksa opasna. Ipak, iako se infekcija književnim djelom danas više ne može spriječiti, ona se uvijek može liječiti.

Za vas i vama slične slučajeve rješenje leži u svakodnevnom ispijanju velike žlice Ricinusovog ulja te čaše dobro prokuhanog čaja od medvjetke. Takve tekućine rastapaju književne supstance, okupiraju um, stabiliziraju tijelo koje se nalazi pod utjecajem pozitivnih vibracija te služe kao odlična antitijela za svaki oblik optimizma.

Dvotjednim tretmanom iz organizma ćete posve izbaciti coelhovski višak, a korištenjem Bloomovog kućnog književnog filtera izbjeći ćete buduće infekcije.

dr.med. dr.med. Ostojić
foto: John Bell