Dr. Ostojić: usrani dan na Interliberu

PITANJE

Dobar dan, doktore!

Nadam se da je barem vama dobar jer je meni ovo jedan usrani dan. Zovem se Slađana i ne volim mnogo stvari na ovom svijetu, ali jako volim čitanje knjiga. Za čitanje su potrebne dvije stvari: knjige i odsutnost drugih ljudi. To lijepo funkcionira dok imam knjige, ali svako toliko moram stupiti u mrski kontakt s ljudima kako bih dobila nove knjige. Ta potreba dovela me danas na mračno mjesto zvano Velesajam na kojem se održava komatozna priredba Interliber.

Čim sam došla, zapahnuo me vonj kobasica, pogača i kuhanog 'Ribara'. Uznemirujuć zvuk radijske glazbe ori se sajmom. Mnoštvo nedoraslih poluljudi vrišti i nagurava se oko mene, pokušavajući me ugristi za bedro. Pojurila sam prema paviljonu 6 gdje se nalazio manji broj ljudi nego drugdje. Međutim, razlika je neznatna: svaki paviljon je jedan krug pakla.

Na ulazu me dočekala vojska plaćenih Jehovinih svjedoka sa šarenim oglasićima. Nakon što sam pokupila taj guz papir, struja kupaca zanijela me u paviljon poput smrdljive i smeđe Save. To nisu čitatelji, to su oni ljudi koji vole špancirati šoping centrom i koji kupuju knjige samo kad su snižene na pola cijene, na čemu temelje i svoju polupismenost. Ono što im nedostaje na čitateljskom planu, dakako, nadoknađuju na govornom planu. Zaustavljaju me, pitaju što mislim o Čačićevoj presudi, o generalima, o temama koje su relevantne poput nastambi prepeličjeg izmeta u zapadnoj Kanadi. Ovakav razlomljeni i apsurdni razgovor biva prekinut jednako apsurdnim, ali mikrofonom nadjačanim monologom. Nekakav Pisac i urednik Nekakvog Pisca predstavljaju najnovije djelo, vrhunac karijere Nekakvog Pisca. Opet, kažem, ono što Nekakvom Piscu manjka u vidu spisateljskog kapaciteta on obilno nadoknađuje u prezentaciji vlastitog djela. Spoznaja da su pisci također ljudi koji govore i izdišu CO2 užasno me rastužuje.

Najgore tek dolazi. Knjige nisu prave knjige jer su oblijepljene nakaradnim naljepnicama s cijenama, ocufane i prekrivene otiscima knjizi nevičnih prstiju. Stanje u mojoj torbi na kraju dana: 57 oglasa i nijedna knjiga.

Doktore, moram se vratiti tamo jer mi trebaju knjige. Nemojte mi reći da odem u knjižnicu jer ne mogu podnijeti prljave i toliko puta iskorištene knjige. Mora postojati neki način na koji ću izolirati sve loše stvari sa sajma i pobjeći s pravim knjigama u torbi. Pomagajte!

ODGOVOR

Poštovana Slađana!

Svakako se slažem s vama oko apsurdnosti ideje književnog sajma. U pitanju je kombinacija dvije potpuno nespojive prakse. S jedne strane, čitanje – s druge strane, govor. S jedne strane, tiha čitateljska pozadina – s druge strane, nadvikivanje i vriska. S jedne strane, čitateljevo putovanje u daleka prostranstva ili u polje apstraktnog – s druge strane, glasno komentiranje trenutnog, neposrednog, ovdje-i-sad. S jedne strane, zaštita od neposrednog kontakta s piscem – s druge strane, neizbježno suočenje s fizičkom i intelektualnom personom sugovornika. Mogli bismo tako ići unedogled, a zaključak je isti: knjige i sajam dva su fenomena koja su problematična sama po sebi, a u spoju predstavljaju pravu malenu katastrofu. Literoterapeuti svake godine moraju iznajmiti prostoriju veličine Velesajma kako bi primili sve pacijente nakon Interlibera.

Probali smo apelirati na organizatore sajma. Ako već ne možemo zabraniti ovakav sajam (čak ni u ime znanosti!), onda barem možemo nekako regulirati njegov štetni učinak. Razvili smo poseban sustav uputnica koje bi pojedincima omogućile neograničen ili vremenski i prostorno ograničen pristup. Tko nema uputnicu, ne može na sajam! Međutim, vodstvo sajma drsko je ignoriralo naš prijedlog. Nažalost, želja za profitom ponovno je nadjačala dužnost za osiguravanjem društvenog zdravlja.

Međutim, u vašem slučaju, slab imunitet na sajam rezultat je vašeg isključivog čitateljskog iskustva. Čitanje i jest štetno jer promovira individualizam, samoću i manjak govorne komunikacije. Stoga općenito treba izbjegavati čitanje ili ga, u najmanju ruku, kombinirati sa zdravim i redovitim razgovorom s bližnjima.

Kako biste izdržali težinu sajma, trebate razviti otpornost na ljude. Rješenje vašeg problema je odlazak na prezentacije dječjih knjiga na sajmu. Ponesite vrećicu bombona budući da ćete svoj prisutnoj djeci udijeliti slatkiš i pitati ih za zdravlje. Jednom kad uspijete proći kroz iskustvo razgovora s desecima djece, moći ćete se suočiti i s iskustvom kupovanja knjiga. Tko zna? Možda usput upoznate i male, namrgođene čitatelje s kojima ćete u budućnosti moći pričati o dobroj književnosti.

Dr. Ostojić
Foto: SoraZG (flickr)