Dr. Ostojić: umjetničke prehlade i gripe

PITANJE

Poštovani doktore!

Ja sam Lucija i, za razliku od većine vaših pacijenata, ja naprosto obožavam književnost. Nema teksta u čijem čitanju ne uživam, a konzumiranje djela me nikad nije dovelo do ikakvih zdravstvenih problema. Od malena promatram svoje prijatelje koji padaju u krevet zbog teške lektire ili počnu kihati i šmrcati zbog i najmanje naznake literarnosti, dok ja bez problema prolazim kroz taj književni kaos. Naprosto imam dobar imunitet, mnogo bijelih krvnih zrnaca i tako to. 

Lijepo je biti otporan na književne bolesti, a to mi otvara i mogućnosti da se igram s književnim vrstama po svojoj volji. Tako sam ove godine ušparala i otišla u 'Šimići – butik' gdje sam kupila kompletnu garderobu marke 'Antun Branko': počevši od glave na kojoj se nalazi kapa – Opomena, prelazim niže na Zvjezdani kaput ispod kojeg je pulover - Povratak. Zatim su tu anarhijske trapez hlače (opasane remenom Višeg reda), a na nogama su 'muzika formi' špic – cipele zažnirane akcenatsko – silabičkim slobodnim stihom. Ispod odjeće nalaze se Vijavica–štrample i Juriš–donje rublje. Svi moji prijatelji su me ljubomorno gledali jer su znali da bi oni sami nošenjem takve odjeće dobili osip od modernističke tjeskobe i optimalnu projekciju na plućima. A meni nije bilo ništa i tako mi je dobro sve to stajalo! Uživala sam kao nikad!

Ali izgleda da svemu lijepom dođe kraj, pa tako i mom književnom zdravlju. Naime, počelo je hladno vrijeme i potpuno sam se smrznula u šimićevskoj odjeći. Prvo sam dobila prehladu, a odmah nakon dva dana mi je skočila temperatura. Iako mi roditelji govore da trebam hitno prestati nositi šimićevsku odjeću, ja to ne mogu dopustiti: prodavač u butiku me upozorio da će se odjeća bespovratno oštetiti ako je budem prala na 90 stupnjeva ili ako je zamijenim pragmatičnijom odjećom. Kaže da, ako to napravim, mogu sve skupa baciti u smeće.

Doktore, što da radim? Želim ostati dosljedna svojoj poetskoj slobodi u odijevanju, a s druge strane ne mogu ostati i zdrava, i šimićevka. Mogu li nekako to dvoje kombinirati? Možete li mi dati neki recept? Unaprijed zahvaljujem!

Lucija

ODGOVOR

Draga Lucija!

Znate kako kažu? Zimi su najzaposleniji ljudi Djed mraz i liječnici! Ni literoterapeuti nisu iznimka jer se upravo zimi mnogi idealistički građani sudaraju s hladnim realitetom: primjerice, prošle zime su se mnogi ljubitelji Hegela ozlijedili pri spoznaji apsolutnog Duha (koji je, imajte pri umu, jedan veoma skliski entitet), a heideggerovci su teškim putem došli do otkrića da tu–bitak bez instaliranog centralnog grijanja može prijeći u tu–berkulozu.

Šimićev opus zaista pruža pravu podlogu za proučavanje umjetničkih prehlada i gripa. Naime, Šimić u svojim manifestima suprotstavlja pragmatična obilježja neke stvari (npr. "stolac je da se na njemu sjedi") i istinsku, apstraktnu formu nekog predmeta. Cilj njegovog pjesništva je 'odstvariti' predmet od njegove pragmatične svrhe i razotkriti njegovu pravu formu. To može biti zaista efektno u pjesništvu, ali je problem kad dolazimo do problema odjeće čija svrha zimi nije samo estetska, nego i pragmatična. Budući da šimićevska odjeća zimi ne može biti pragmatična, patogene posljedice njenog nošenja su neizbježne.

Međutim, ono što predstavlja hazard za vaše zdravlje ujedno predstavlja i ponekad dobrodošli izlazak iz 'staklenog zvona'. Naime, Šimićeva avangardna poezija i ima svrhu uzdrmati čitatelja i natjerati ga da dođe u sukob s postojećim svijetom. Samim time, svođenje Šimića na puki ukras i na marku odjeće može ukloniti iz vida samu avangardnost Šimićeve poezije. Stoga je vaše neugodno iskustvo sa Šimićem ove zime zdravstveno riskantno, ali je ujedno i način kako da u potpunosti shvatite Šimićeve poetske uvide. Na vama je, dakle, izbor što ćete odabrati – zdravstvenu i ljudsku sigurnost ili avangardno poetsko viđenje svijeta. Ja, kao liječnik i znanstvenik, ipak vam toplo preporučam ovo prvo.

Dr. Ostojić
photo: rosipaw (flickr)