Dr. Ostojić: U jednu ruku je, u drugu ruku nije

PITANJE

Poštovani doktore!

Evo, pišem vam ovo pismo jer imam jedan problem koji možda i nije toliko problem - ovisi kako se uzme, u jednu ruku je, a u drugu nije. Moderno doba traži brzinu i efikasnost i tretira moj (uvjetno rečeno) problem kao problem, a ja ne vidim to toliko kao problem koliko, u drugu ruku, zapravo i smatram to problemom. No, znam da nikako da dođem do poante, ali u tome i jest problem (ukoliko to uzmemo kao problem što u neku ruku je, a u drugu nije).

Dakle, stvar je što jako sporo dolazim do zaključaka i nikako da zauzmem neki konkretniji stav (relativno rečeno, 'konkretniji'). Tako funkcioniram, mada je pitanje funkcioniram li tako ili je možda stvar u nečemu što mogu ispraviti ili barem umanjiti. Mislim, to meni nije toliko problem koliko mi izaziva nekih praktičnih problema - radila sam neko vrijeme u dućanu, ali je uvijek bio red na mojoj blagajni. Uostalom, i kasnila sam na posao jer bih se probudila ujutro i onda bih prvo nekih 45 minuta razmišljala o stvarima, o filmovima koje sam gledala, o društvu. Društvo mi je zanimljivo za promatrati, mada ne mogu reći da sam došla do nekih konkretnijih zaključaka jer u jednu ruku neki zaključci mogu biti opravdani, ali iz druge perspektive zaključak dolazi pod upitnik, zar ne? Uglavnom, ne mogu naći posao jer imam problema s tim - mislim, možda i nemam, ali ako ćemo gledati iz strogo ekonomske perspektive, onda bi se moglo prilično nedvosmisleno reći da imam problem. Možda je problem i u tom ekonomskom sustavu (ako gledamo iz te perspektive), ali njega je teško mijenjati samo tako, zar ne?

Uglavnom, baš sam nedavno čitala knjigu tog jednog sociologa Wright Millsa - volim se baviti društvom jer mi je zanimljivo, mada mogu razumjeti da s druge strane i nije toliko zanimljivo. I Wright Mills je jedan baš odrješit, inteligentan čovjek i dolazi do veoma konkretnih zaključaka. Kako on to uspijeva? Mislim, i njegovi zaključci su isto ovisni o tome kako se sve to skupa uzme, ali ipak bih ja htjela biti više kao on, mislim da bi mi to bilo pametnije - mada i to ovisi kako definiramo 'pametno', zar ne?

Uglavnom, da, pomognite mi, doktore!

Jelka

ODGOVOR

Draga Jelka!

Vi ste bili opširni pa ću ja pokušati biti sažet. Vaša distanca od zaključivanja je s jedne strane pohvalna i bilo bi dobro kad bi više ljudi imalo tu distancu, ali morate preuzeti odgovornost za ono što govorite, čak i ako niste potpuno uvjereni u to što govorite. Ovim načinom možda ćete krenuti krivim putem, ali nećete krenuti nigdje što je najveći gubitak. Uostalom, ne postoje pravi i krivi putevi, postoje samo krivi putevi, ali je dobro što na krivom putu često naiđete na 10 kuna na cesti pa Vam to digne duh. Evo, i moji roditelji - po zanimanju redatelj eksperimentalnih filmova i instruktorica yoge - su se grozili kad sam krenuo na studij 'zapadnoeuropske etnocentrične' medicine pa je to završilo na neki način dobro. Ni sad ne opravdavaju potpuno moju aktivnost jer u svojim pismima Booksi ne pomažem dovoljno pripadnicima nacionalnih manjina, pojedinih društvenih grupa, a ni ne razvijam ekološku svijest ni revolucionarnu formu. Vidite? Uvijek je krivo, ali što sad.

A što se tiče Wright Millsa, poznatog zastupnika tzv. 'radikalne sociologije', on je uistinu Vaša suprotnost - sa 23 godine je u isto vrijeme diplomirao i magistrirao, postigao nagli uspjeh na fakultetu, posvađao se sa svim kolegama, kritizirao većinu dominantnih sociologa toga vremena. Imao je 3 braka, u svakom braku je imao djecu, te je umro u 45. godini od četvrtog srčanog udara. Život u stilu rock-zvijezde! Ne znam je li to baš ono što želite. U najgorem slučaju, navijte budilicu 45 minuta ranije.

Dr. Ostojić