PITANJE
Dragi doktore!
Zovem se Stjepan i nadam se da ne ćete ismijati moje pismo. Ja sam bolestan čovjek i uvjeren sam da nosim klicu književne boljke. Ne ćete mi vjerovat jer nisam pročitao knjigu još od hrvatskog proljeća ali ja znam da je za moje bolove kriva neka knjiga!
Već od malih nogu znao sam da mi knjiga može donjeti samo ne volje. Lektire u životu pro čitao nisam. Naučio sam čitati jer su me doma šibali, rekli su da moram naučit čitat da bi mogao položit vozački (a nisam ga na kraju položio). U školi sam čitao samo natpise u wc-u, a i to na preskokce. Sjedio sam s jednim učom u klupi šta je sve čitao, taj mi je pomogao riješiti zadaće pa sam prošao osnovnu. Od onda se bavim trgovinom i pre prodajom, živi se. Ni šta ne čitam pa čak ni novine preko ramena u tramvaju. Samo gledam Horaciusa kako hvata zlo čince, to mi je baš dobro za pogledat. I onda baš mene koji toliko pazim na sebe, zatekne ova bolest!
Najme već tri mjeseca imam prehladu, migrenu i stalni svrab na leđima i is pod. Bio sam kod svakog doktora od neurologa do guzologa, i niko ne zna u čemu je stvar. Svi me šalju kod nekog drugog lječnika. Nisam znao šta da radim sve dok nisam prošao kraj izloga ove neke knjižare. I prvi put sam pogledao u izlog i vidio te knjige, a migrena mi se odjednom povećala sto, ma šta sto, miljun puta! Kad sam se oporavio shvatio sam da sve moje brige zapravo leže u knjigama.
Znam da ćete vi i ovi šta čitaju sigurno reći da sam ludi u mišljeni bolesnik, ali ja nekako mislim da sam upravu i da imam neku smrtonosnu književnu bolest. Ako se radi o tako nečemu, trebamo to lječiti što prije jer sam pre mlad da bih umro u ovim najboljim godinama života. Stoga doktore, molim vas ne mojte se smijati, pogledajte što mi je i izlječite me! Ako trebam i čitati za terapiju, spreman sam čak i na takav potez, mada radije ne bi nego bi gledao Horaciusa! Ali eto samo da znate koliko sam očajan!
ODGOVOR
Poštovani Stjepane!
Vaš upit nije nimalo smiješan jer se radi o ozbiljnom zdravstvenom stanju. Dakako, očito je da se radi o klasičnoj hipohondriji, ali malo tko zna da je hipohondrija prava bolest s realnim simptomima, uzrokovana bakterijom koja se širi putem publicističkih i beletrističkih tekstova. Stoga, iako umišljate da imate književnu bolest, vaš umišljaj je ustvari simptom prave književne bolesti koju imate, a koja je uspjela inducirati i ostale neugodne simptome.
Kako ste uspjeli dobiti tu bolest, unatoč izbjegavanju čitanja? Nažalost, svi suvremeni gradovi pate od prekomjernog tekstualnog zagađenja. Kuda god prolazite, neizbježno čitate natpise, reklame, naslove, imena ljudi i tvrtki... U zatvorenim prostorijama slušate audio–natpise raznih vijesti, radijskih drama, pjesama itd. Istraživanja su tako pokazala da prosječan građanin većeg hrvatskog grada na putu od kuće do posla (ili burze) pročita oko 150 kartica na dan! Stoga ste i vi, usprkos mjerama opreza, nehotice postali načitana osoba te ste pročitali bezbroj sitnih natpisa. Negdje ste tako pokupili i bakteriju hipohondrije.
Odmah ću vas smiriti i obavijestiti da je lijek veoma jeftin te pokriven odličnim hrvatskim zdravstvenim osiguranjem i gradskim knjižnicama. Na vašu žalost, liječenje ne uključuje televizijskog junaka Horatiusa i njegove detektivske metode. Naime, rješenje vašeg problema nalazi se na istoj tekstualnoj ravni kao i uzrok. Drugim riječima, da biste uništili tekstualnu bakteriju, treba vam tekstualni lijek. Trećim riječima, trebate posegnuti za pjesmom 'Chicken Soup with Rice' (Pileća juhica s rižom) Mauricea Sendaka.
Sendakova pjesma posvećena je djeci, ali obraća se svojim čitateljima na jednak način kao i svakodnevne poruke koje vas okružuju. Međutim, za razliku od svakodnevnih poruka, ova pjesma koristi svoju jednostavnu simboliku i hipnotičko repetitivni ritam da bi promicala zdrave vrijednosti kao što su jedenje juhe, skladan (bio)ritam, dobronamjerna šala i bezbrižno zdrav život – baš ono što vama treba. Premda vam konzumiranje takve 'juhe' putem čitanja predstavlja gorak zalogaj, topli tekst ove pjesme naposljetku će ukloniti sve boljke nastale prisilnim čitanjem u gradskoj vrevi.
Dr. Ostojić
Joško ima dugu povijest bolesti a sad je u fazi da mu škode čak i zdravi tekstovi samog dr. Ostojića, ali i za to ima lijeka.
Kako na temelju priča iz 'Dublinaca' napraviti dobru atmosferu u pubu i ne dobiti otkaz?
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.