Dr. Ostojić: smrt autora

PITANJE

Poštovani gospodine doktore!

Zovem se Mirko i obraćam vam se u ime pogrebnog poduzeća koje drži moja obitelj. Srećom, nitko od nas nema problema s čitanjem knjiga, a može se sa sigurnošću reći i da nitko od naših klijenata više nema takvih problema. Ipak, upravo smo dobili jedan osjetljivi slučaj koji otvara pitanja za koja mi naprosto nismo mjerodavni. Naime, umro je jedan književni autor i imamo zadatak obaviti ukop, ali su se s ceremonijom pojavili određeni problemi literarne naravi koji bi mogli dovesti do neprilika tokom sprovoda. Budući da je naš posao organizacija ceremonije, potrebne su nam stručne umjetničke upute kako da točno organiziramo sprovod.

Prvo, gospodin autor je u oporuci izričito zatražio da njegova novija, neobjavljena djela budu ukopana zajedno s njim. Pogađate, pitanje je treba li se njegova oporuka poštovati ili iznevjeriti: pokojnikov bliski stručni prijatelj, gospodin Brodić, izričito je protiv čina koji nalaže oporuka. S druge strane, gospodinova obitelj inzistira na provođenju posljednje volje autora. Budući da je kompromis između dviju strana praktički nemoguć, a sprovod treba održati u hitnom roku, odlučili smo se obratiti vama za mišljenje i postupiti po tome. Koja će solucija donijeti najmanje književne i osobne štete?

Drugo, gospodin autor je izričito rekao da ne želi kršćanski sprovod jer je za njega umjetnost bila religija, te da želi biti pokopan u duhu umjetnosti. Moja obitelj i ja provjerili smo razne leksikone i došli do zaključka da je gospodinova odredba poprilično nejasna (jer je umjetnost, izgleda, poprilično maglovit pojam). Možete li nam vi pojasniti njegovu odredbu? Kakav bi sprovod bio adekvatan za čovjeka koji vjeruje u umjetnost? Kakvu bismo glazbu trebali puštati na sprovodu? Možemo li dopustiti nekome da održi govor o pokojniku? I kakav govor smije biti? Budući da je vaša struka razumijevanje osobnosti i strukture ličnosti kako čitatelja, tako i umjetnika, nadamo se da nam upravo vi možete pomoći po tim pitanjima.

Naravno, nadamo se da ćete nam što prije odgovoriti budući da je sprovod delikatna stvar i treba se obaviti što prije kako bi sve prošlo u najboljem redu.

Poštovanje,
Mirko

ODGOVOR

Poštovani gospodine Mirko!

Iako je prvenstveni posao literoterapeuta briga za žive čitatelje i umjetnike, teorijske preokupacije zadnjih dekada primorale su nas da studiozno izučimo i brigu za preminule umjetnike. Naime, 'smrt autora' je postala stalno mjesto (npr. u njemačkom romanu i francuskoj filozofiji), i to mjesto s kojim se postupa prilično nezgrapno s obzirom na ozbiljnost teme: tumači relativno jednostavno zaključuju smrt autora, ne zamarajući se brojnim problemima s interpretacijama i ceremonijama koje nužno slijede nakon smrti autora. U to prazno mjesto teorije moraju uskočiti literoterapeuti!

Vaše prvo pitanje, problem ukopa autorevih djela, stoljećima je predstavljalo krucijalan i naizgled nerješiv problem. Tko bi u vrijeme Kafke mogao reći da će taj problem postati tako jednostavno rješiv u 2010. godini? Naime, s razvojem tehnologije došlo je do formiranja grane forenzičke psihopatologije (koju ćete moći gledati na djelu u novoj seriji 'CSI: Literary Unit') koja u roku od 2 sata pomoću najsofisticiranijih mašina može donijeti odluku vrijedi li navedena djela zakopati pod zemlju ili ih treba sačuvati. Vaš upit je stoga proslijeđen forenzičkom uredu kojeg vodi dr. Primorac i rezultate ćete dobiti pošto–poto!

Drugo pitanje je kompleksnije i ovisi o tipu umjetnosti kojom se bavio autor, ali postoje neka pravila koja su univerzalna za sve umjetnike. Što se glazbe tiče, s Wagnerom ne možete promašiti! Bili okrenuti vizionarski prema budućnosti ili nostalgijski prema klasici, Wagner će vam idealno poslužiti. Doduše, utišajte glasnoću muzike kako se posjetitelji ne bi uplašili. Govor na sprovodu možete dopustiti, ali samo ako ga neće držati kakav poststrukturalist: obitelj ne želi slušati o rođenju čitatelja i o upitnosti smisla umjetnosti! Oni žele čuti da je pokojnik na boljem mjestu i da je njegov život bio smislen. Dakle, govor može držati samo kakav retorički kvalitetan pozitivist (ili čak i obični svećenik).

Eto, to su osnovne upute koje će vam odrediti smjer organizacije. Želim vam puno sreće, ipak uz tradicionalističku opasku da vam želim što manje klijenata – autora u budućnosti.

Dr. Ostojić