Dr. Ostojić: širenje literarne zaraze

Upit koji ćete pročitati stigao je na e–mail adresu dr.dr.ostojic@gmail.com. Ukoliko zbog vašeg stanja imate problema s kretanjem ili ne želite svjedočiti nekim ružnim scenama iz literoterapijske čekaonice, svakako preporučujemo obraćanje doktoru putem navedene e–mail adrese.

***

PITANJE

Poštovani doktore,

ne zovem se Patricia, ali pretpostavimo da se zovem. Nedavno sam sasvim bezbrižno lutala po zagrebačkom aerodromu Pleso čekajući let za Pulu i sve što sam željela bilo je kupiti neki lagani krimić koji će mi pomoći da lakše podnesem loše paprenjake Croatia Airlinesa i sve one stjuardese koje izgledaju toliko dotjeranije od mene.

Međutim, u ruke mi je zapala knjiga Zorana Ferića Kalendar Maja i, iako odavno nisam čitala ništa slično, odlučila sam prolistati par stranica iz prve polovine knjige da dobijem dojam da li mi se knjiga sviđa. Naletjela sam na lagani prozni stil, puno šala i pošalica, priču o djetinjstvu i sve tako nešto što je obećavalo da me dobro zabavi i održi mi mozak u nerazmišljanju.

U početku je sve bilo dobro. Međutim, smijeh se već na prvoj trećini knjige izgubio i ta Senka me počela totalno izluđivati. Mislim, kako se može dvoje tako normalnih likova na kraju romana pretvoriti u dvoje (troje) perverznjaka koji se ponašaju još i gore od mojih najgorih seksualnih maštanja?

Do sad, kad god sam pomislila da sam perverzna i grozna, uvijek sam mogla uhvatiti neku dobru hrvatsku knjigu i čitajući o čednim hrvatskim ženama, majkama i kraljicama zaboraviti sve svoje mračne žudnje, pretjerivanja i egzibicije jer sam mislila da su svi normalni osim mene.

Sad, međutim, vidim da ako je tako nešto izašlo iz pera sredovječnog hrvatskog profesora književnosti što onda čeka nas obične smrtnike? Kamo da se uteknemo?

Doktore, pomozite!

ODGOVOR

Poštovana Patricia!

Ferićev neobični roman o odrastanju zbog velikog broja književnih nagrada dospio je na popularna prodajna mjesta: tako ga, u najkraćem roku i bez recepta, možemo nabaviti na aerodromima, kolodvorima, u poštama, zdravljacima itd. Općenito, trebate znati da domaće i strane književne nagrade svaki puta odlaze knjigama koje najviše škode čitateljima. Ipak, moram opomenuti i vas zbog literarne pohlepe: za kratku relaciju Zagreb – Pula mogli ste uzeti nešto kraće (poput knjižice o popularnom turskom osvajaču), a vi ste baš morali uzeti ogromno Ferićevo djelo. Ishitren potez!

Literoterapijski liječnici već godinama drže Ferića na oku. Osim svojih djela i kolumni, teška srca moram priznati i da se Ferićevo ime veže uz pristojno mjesto Booksu! Naime, iz pouzdanih izvora čuo sam da, dok je Booksa zatvorena, Ferić drsko ulazi u lokal i podučava grupicu urotnika 'kreativnom pisanju', tj. širenju literarne zaraze gradom i državom. Stoga je njegova nova knjiga, ma koliko god bila obujmom velika, samo vrh ledenjaka njegovih nepodopština.

Ipak, govoreći o oslobađanju perverznih misli uslijed čitanja, prisjećam se neugodne uspomene iz mojih mladih liječničkih dana. Liječio sam pacijenticu, nazovimo je Dora, koja je patila od istog problema poput vas. Neiskusno sam joj prepisao čednu literaturu, ali Dora je preko te književnosti naivno prešla na suvremenu američku književnost, zatim na bitnike da bi završila na de Sadeu. Dora me redovito podsjeća na moj neuspjeh: svake godine šalje mi razglednicu s drugog egzotičnog mjesta, a na njoj pišu najveće prostote koje ljudski um može zamisliti.

Primjer Dore, ali i brojnih drugih čitatelja, pokazuje da svako čitanje otvara put prema novim spoznajama, razmišljanjima i osjećajima, pa tako i prema perverzijama. Stoga Ferić nije neobičan profesor književnosti, nego tipičan čitatelj koji vlastitim uzorom i djelom podučava djecu o posljedicama čitanja i pisanja.

Kamo možete pobjeći? Djela o drevnim hrvatskim ženama vas neće daleko odvesti jer, jednom kad pozorno pročitate te knjige, shvatit ćete da su čedne žene i kraljice bile sve, samo ne čedne. Jedino pravo utočište od perverzije stoga su neliterarna, nemaštovita, šablonizirana kulturna djela: informativne emisije, upute za rukovanje bijelom tehnikom, dnevne novine, pornografski filmovi, američke teen komedije i primitivne video igrice poput 'Ponga'. Sva ta djela su jednako efikasna, a izbor terapije prepuštam vama.

Dr. Ostojić