Dr. Ostojić: o supkulturama

PITANJE

Poštovanje, doktore!

Papa's got a brand new identity crisis! Kužite, doktore, u čemu je stvar? Imao sam svoj stabilni identitet koji se poremetio, pošemerio, it is funked up, nakon što sam pročitao knjigu Hebdigea o subkulturama.

Bio sam panker, što znači da mi je samo bilo bitno da raspizdim uštogljeno društvo oko sebe. Zvali su me Sid. Bio sam dobar prijatelj s ljudima s kojima sam slušao istu muziku i imao iste stavove o svijetu. Svi smo bili jednaki u našoj ekipi. Nosio sam irokezu i karirane hlače. Mrzio policiju i kraljicu. Uvijek bih se naježio kad bih čuo četvrti akord u nekim pjesmama - fuj! Imam petsto anegdota o tome kako sam se napio na punk festivalu, a svih petsto anegdota su već petsto puta ispričane. Bio sam tipični panker i bio sam sretan. 

Onda mi se dogodilo da sam pročitao Hebdigeovu knjigu o engleskim subkulturama, a koja se bavi pretežno pankerima. I nakon što sam pročitao tu knjigu, rekao sam si "Get up - ah!", stavio sam u discman CD Jamesa Browna, i nisam ga vadio od tada! Kum soula me krstio kao funkera. 

Moji prijatelji su primijetili preobrazbu i pravili se da se ništa ne događa, ali se istina nije mogla sakriti. Počeo sam nositi crvene trapez hlače. Prestao sam se češljati. Dosađivao sam se na punk koncertima jer mi ritam nije bio dovoljno groovy. Naposljetku, kad me moj najbolji prijatelj pitao da koji mi je kurac, htio sam mu reći da je ovo slobodan svijet, ali mi je izletilo: "This is a man's world!"

Danas me zovu Sly. Ne nalazim se više sa svojim prijateljima pankerima, i sjedim sam za šankom u Saxu, slušam Jacquesa Houdeka, mrdam bokovima i pitam se gdje je krenulo krivo? Što je bilo u toj damn knjizi Hebdigea koja ni ne spominje funk? Mislio sam da je to slučaj za Shafta, ali su mi preporučili Vas koji možete zavirit u sam soul knjige i vidjeti o čemu se radi. Pomognite!

Sly

ODGOVOR

Poštovani Sid / Sly!

Često osporavana Hebdigeova knjiga koja se bavi supkulturama zaista se bavi pretežno punkom kao britanskom supkulturom. Hebdige je osporavan jer, kažu, definira supkulturu kao grupu koja pruža otpor dominantnoj kulturi. Zaista, postoje mnoge supkulture koje to ne rade. Zapravo, jedino je punk supkultura ona koja to radi namjerno i svjesno - svojim stilom pokušava isprovocirati negodovanje i neprihvaćanje dominantne grupe.

Što se dogodilo s Vama nakon čitanja knjige? Krivo ste pomislili da ste prestali biti panker. Dapače - čitanjem knjige postali ste ono što Hebdige naziva pankerom! Kako? Budući da ste se kretali pretežno u pankerskim krugovima i radili sve ono što je dominantna kultura označila kao 'pankersko' (određena odjeća, muzika, stil života), dobili ste pankerski impuls ponašati se suprotno, nenormalno, neugodno spram tih očekivanja. Kako se ponaša panker koji želi provocirati ostale pankere? Zaista, ne znam što bi za njih moglo biti iritantnije od riječi 'papa' (i u katoličkom, i u funkerskom jeziku), od te nakupine sintisajzera, truba i kičaste odjeće (suprotno kičaste od pankerskih hlača i prišivaka). Naposljetku, primijetit ću da se odupirete čak i glasovnoj promjeni u riječi 'supkultura'. Otpor pravopisu također ulazi u Hebdigeovu definiciju. 

Također, budući da je pojam 'punk' po Hebdigeu toliko širok i nejasan (pa može obuhvatiti SVE što svojim stilom provocira dominantnu kulturu), a opet toliko nabijen strastima (jer svatko tko vjeruje da je panker SVOM SILOM želi biti panker, a ne lažni panker, odnosno šminker), može se reći da se unutar punka odvija prava borba za značenje punka, za to tko je 'true punk', a tko ne. Umjesto da se punk bori s dominantnom kulturom oko značenja pojmova, pankeri se bore unutar sebe za značenje svog pokreta. U isto vrijeme, čim netko dokaže da je panker, taj dokaz postaje novo polje protiv kojeg se punk treba boriti. Može se reći da ste ovdje Vi izvukli deblji kraj u toj borbi. Ali - ne odustajte! Borite se svojim funk sredstvima za svoje značenje punka. Krenite svojim prijateljima, "and show 'em your punky emotion"! Uostalom, siguran sam da ćete radije pasti u pankersko-semantičkom okršaju nego dočekati starost i ćelavost u jednom 'Saxu'. Sretno!
 
Dr. Ostojić