Dr. Ostojić: mrki Roland Barthes

PITANJE

Poštovani doktore!

Zovem se Iva. Mislila sam da sam probleme s čitanjem i s knjigama ostavila davno iza sebe, zajedno s jeftinim alkoholom i dečkima duge kose. Ja sam čitala filozofske i teoretske tekstove prije nekih 20 godina, ali sam danas poslovna žena situirana na visokozahtjevnom položaju što mi ne ostavlja previše vremena za čitanje takvih stvari. Nisam, stoga, ni očekivala da ću se ikada morati Vama obratiti i, iskreno, očekivala sam da ću koristiti zdravstveno osiguranje samo za toliko puta odgađanu operaciju otklanjanja madeža. Nažalost, pojavili su se problemi tamo gdje nemam mogućnost planiranja i kontrole – to je područje snova.

Danima sanjam taj stalno isti san koji je iznimno uznemirujuć i iscrpljujuć. U snu se nalazim na nekoj ledini s reflektorima, a ispred mene se nalazi neki ružan čovjek čekinjastih brčina i mrkog pogleda – izgleda kao moj pradjed iz Zagore, ili kao Friedrich Nietzsche. Uglavnom, taj čovjek mi dolazi i predstavlja se kao Roland Barthes (?) te mi počinje govoriti kako trebam shvatiti njegov tekst Smrt autora. Govori mi da je to melodrama koja će se uskoro postaviti u kazalištu, da se radi o sudbini mladih ljubavnika, da glumi Relja Bašić, a ja paničarim i samo mislim da se to NE MOŽE čitati na taj način, ali sam potpuno nemoćna i ne mogu ništa reći. Mogu se samo probuditi u znoju.

Naravno, kad sam shvatila da se ti snovi ponavljaju i da je to postao problem, obratila sam se psihoanalitičarki koja je pokušala povezati čovjeka iz sna sa figurom mog oca, te je pokušala vidjeti bi li navedeno djelo moglo biti povezano sa zlostavljanjem u djetinjstvu. Meni se to, iskreno, čini kao promašaj, a analitičarka kaže da nije ovlaštena davati drugačije interpretacije. Također mi je propisala neke lijekove za smirenje koje bih trebala uzimati, ali budući da radim u farmaceutskoj tvrtci, uzimanje tih lijekova ne pada mi na pamet.

Obraćam se stoga Vama jer mislim da ste Vi sposobni vratiti se u moju literarnu prošlost i otkriti o čemu se radi. Molim Vas, doktore, iščitajte taj san za mene i pronađite rješenje. Unaprijed zahvaljujem na Vašem odgovoru.

ODGOVOR

Poštovana Iva!

Izrazita mi je čast što ste povjerili tumačenje Vaših snova mojoj skromnoj instanci. Budući da smo mi literoterapeuti uvjereni kako je Freud ukrao našu metodu tumačenja teksta i primijenio ju na san, smatram Vaš upit pravednim povratkom tumačenja snova tamo gdje i pripadaju – u book kirurške sale!

Dakle, zapanjujuće je vidjeti da se, 41 godinu nakon što je Barthes proglasio smrt Autora, mrtvi Autor i dalje vraća ljudima u snove kao duh. Osobno, ne mogu komunicirati s mrtvim Autorom jer nisam autorski medij, ali to ovdje i ne bi bilo moguće jer navedeni duh iz Vašeg sna nije pravi Autor, nego tek jedan običan vražičak koji pokušava isprovocirati Vaše nerazrješeno čitateljsko iskustvo. Naime, djela koja ste pročitali ostavila su na Vas neki presudan utjecaj koji je ostao potisnut i koji se ne može 'ubiti': i sam Barthes navodi da smrt Autora dolazi uz rođenje Čitatelja, tj. da dok mičemo sa strane osobu koja je napisala tekst, centar tekstualnih napetosti se shodno tome seli u onoga koji tekst čita. Unutar Vas se tako krčkaju neprerađeni čitateljski procesi prolaska kroz tekst, a njih trebate hitno ispoljiti na površinu.

Stoga, ono što trebate napraviti kako bi se riješili snova jest da se ponovo primite kratkog Barthesovog teksta Smrt autora te da, čitajući taj tekst, zapisujete dojmove, značenja  i procese koji se odvijaju u Vašoj svijesti prilikom čitanja teksta. Jednom kad to napravite, uzmite svoj ispis te ga stavite ispod jastuka na kojem spavate. Demon – Autor će biti zadovoljan Vašim svjesnim kreativnim čitanjem te će Vas prestati gnjaviti svojim (be?)smislenim sugestijama o tekstu.

Naravno, nemojte ove nevolje smetnuti s uma jer Vam se mogu vratiti. Dok je Autor, pokazalo se, smrtan, čini se kako je Čitatelje nemoguće istrijebiti o čemu svjedoče bezbrojna pisma koje mi literoterapeuti dobivamo od povrijeđenih čitatelja. Svaki tekst je kao trauma iz djetinjstva i vratit će Vam se već jednom – zato ćete se uvijek vraćati tekstu, a mi doktori ćemo uvijek imati posla.

Dr. Ostojić