Dr. Ostojić: mentalna dehidracija

PITANJE

Poštovani gospodine doktore,

Zovem se Vedran. Moje profesije su PR i consulting, ali bojim se da u ovom trenutku upravo ja trebam consulting oko svog PR–a. Naime, bojim se da sam zbog jedne kratke priče nehotično postao rasist što bi mi moglo izazvati iznimne poslovne neugodnosti. Nadam se da ćete mi odgovoriti u hitnom roku jer se posao sklapa već sljedeći ponedjeljak.

Povod cijelom događaju je, dakle, neočekivani dolazak nigerijskih partnera moje tvrtke na poslovni sastanak u ponedjeljak. (Kao što sam iz priče shvatio, taj naprasni dolazak nije ništa neobično budući da su Nigerijci krajnje ćaknuti.) Moj zadatak bio je stoga u što kraćem roku saznati sve relevantne informacije o nigerijskom narodu kako bismo ih adekvatno primili. Međutim, budući da se moja pouzdana tajnica Ljiljana nalazi na godišnjem odmoru u Gorskom kotaru, morao sam se samoinicijativno poslužiti kompleksnim Googleovim pretraživačem i tako sam slučajno naišao na spornu priču o Afrikancima. Priča se zove 'Bombayeva republika', a napisao ju je Rotimi Babatunde.

Priča se vrti oko nigerijskog ratnika Bombaya koji je tokom Drugog svjetskog rata poslan u borbu skroz u Burmu. Tamo su se, okruženi ludim lokalnim stanovništvom, ludim Japancima i ludim Europljanima, afrički vojnici pokazali kao daleko najsuvisliji. Međutim, Bombayevim povratkom u Afriku pokazalo se da su i oni potpuno suludi – Bombay je otkupio nekakav stari zatvor i proglasio ga republikom u kojoj živi jedna osoba, on. Bombay je upotrijebio znanje o drugim kulturama zato da bi se i on počeo ponašati kao potpuni manijak. Na kraju priče, nisam naučio ništa o nigerijskim manirama, ali sam zaključio da su svi oni skupa – zajedno s nama i pogotovo Azijcima – potpuni luđaci.

I što sad? Strah me da ću pred nigerijskim partnerima početi naklapati o istočnom frontu u Drugom svjetskom ratu, da ću ih ismijavati oko stereotipa o Afrikancima i da ću insinuirati da se ponašaju bedasto. Činjenica što mislim da su oni jednako ludi koliko i pripadnici svih drugih rasa i nacija ne pomaže – bit ću označen rasistom, posao će propasti, a ja ću završiti na ulici! Doktore, kako da zanemarim naučeno iz priče i prestanem biti rasist, barem kad se radi o crnoj rasi?

ODGOVOR

Poštovani Vedrane,

Nažalost, nespretno baratanje internetskom tražilicom i neoprezno čitanje nepoznate literature dovelo vas je u nevolje. Za početak, valja istaknuti da nikako nije pametno tokom ljetnih vrućina čitati priče nastale u blizini ekvatora. Naime, poznato je kako, tokom procesa pisanja, rukopisi upijaju temperaturu i vlagu svoje okoline koja se potom zadržava u svim izdanjima tog djela. Stoga čitanje afričke literature može dovesti do ozbiljne mentalne dehidracije.

Osim geografskih problema s pričom, postoje i kulturno–literarni problemi s kojima se suočavaju nesretni čitatelji Babatundeove priče. Naime, ova priča suočava čitatelja s jednom slikom koja odudara od stereotipne slike Afrike – u ovoj priči, kolonijalni bijelci su prikazani kao uglavnom nesposobni i nemoćni kadar, Japanci su prikazani kao ljudi koji "se ne boje smrti, ali se boje da će ih Afrikanci pojesti", a Afrikanci nisu prikazani kao siromasi skloni egzotičnim običajima, nego kao hladnokrvni ratnici skloni suludim činovima, poput svih drugih ljudi. Činjenica da ste naglo pročitali tako nekonvencionalnu literaturu o Africi, pojačanu specifičnim prikazom ljudi u priči, dovela je do ubrzanog razvoja zazora spram svih rasa i nacija svijeta, tzv. kozmorasizma.

Nažalost, kozmorasizam je kronični poremećaj tako da će vjerojatno još dugo biti prisutan u vama, a aktivirat će se daljnjim čitanjem literature iz književnosti i društvenih znanosti. Ne trebate se bojati bolesti jer su brojni poznati ljudi patili od kozmorasizma, od Friedricha Nietzschea do trenutnog kralja Velike Britanije, Phillipa. Međutim, dok si kralj Phillip može dozvoliti neobuzdane cinične i rasističke komentare jer je njegova pozicija neupitna, zbog vaše specifične poslovne situacije bilo bi dobro kad biste prikrili poremećaj. Stoga, kako ne biste uvrijedili vaše partnere, a ni vašeg bijelog šefa, suzdržite se od bilo kakvih sudova i držite se tema koje se ne tiču ljudi: pričajte o, recimo, otkriću Higgsovog bozona ili o arhitekturi hrvatskih gradova. Budući da ste školovani PR stručnjak, nimalo ne sumnjam da ćete uspjeti pričati, a da pritom ništa ne kažete, te da ćete tako spasiti svoju poziciju i poslovni dogovor.

Dr. Ostojić
foto: festival gallery (flickr)