Dr. Ostojić: literarni emigranti

PITANJE

Poštovani doktore,

zovem se Tonko. Pišem vam ovo iz mračne i hladne sobe u nepoznatom dijelu nepoznatog grada. Želudac mi krči, iz stropa curi bjelkasta sluz, u kutevima sobe prebiva kojekakva flora i fauna opasnih namjera, a na nužnik ne mogu ići jer nema papira. Jedini papir koji imam je onaj koji me prvo uzvisio da bi me zatim nesmiljeno tresnuo o tle realnosti.

Bio sam bogat literarni putnik: jeo sam piliće na srednjovjekovnim dverima Europe, nadgledao radove na američkoj željeznici, proučavao običaje afričkih plemena, ćirio iz skromnog lokala dok je vani na ulicama tutnjila kubanska revolucija, s Macchiavellijem vodio burne rasprave o najboljem sredstvu za otvaranje boce vina, s vrha piramide gledao Sinuhea kako bježi iz Egipta prema beskrajnom horizontu, obećao posljednjem kineskom caru da neće biti zaboravljen... A kad bih se umorio od takvih avantura, sjeo bih na čaj s Ludim klobučarem, inače jednim velikim gospodinom i poznavaocem umjetnosti, i mazio Cerigradsku mačku.

Posljednja knjiga koju sam pročitao prije pada je Antikapitalistički mentalitet Ludwiga von Misesa. Uskočio sam u 1950-e, u vrijeme uspona kapitalizma i potrošača koji je suvereno odlučivao o sudbini proizvoda na tržištu, ali i u vrijeme jakih trvenja između komunista i boljševičkih apologeta te slobodara i zastupnika kapitalizma. Nakon što sam prošao tu avanturu i zaklopio knjigu, odjednom sam uvidio da postoji realan svijet oko mene i dobio sam neobjašnjiv, ali strašno snažan osjećaj da je to bila posljednja knjiga koju sam pročitao.

I evo me sad ovdje. Nalazim se u prljavoj sobi. Nekoliko centimetara od moje glave čuči pauk na gusto ispletenoj mreži i prijeteći škljoca. U pošti sam pronašao račun za zakasninu u knjižnici od 130 kuna. Mori me glad. Nemam posao, ne studiram, ne sjećam se imam li ženu i djecu. Pokušao sam alarmirati susjede, ali oni samo naklapaju o nekakvom referendumu – što je iz moje osobne i šire povijesne perspektive apsolutno nevažno. Doktore, jesam li osuđen na ovakav bijedan i jamačno kratak ostatak života? Kako da vratim svoj veličanstveni status?

ODGOVOR

Poštovani Tonko,

vi ste jedan od brojnih siromašnih čitatelja koji su odlučili pronaći bijeg od teške realnosti u bogatstvu književnih svjetova. Radi se o strategiji koja je tekovina suvremene demokracije. Naime, dok je do 19. stoljeća književno uranjanje u maštu bilo strogo kontrolirano, moderne države potpuno su otvorile granice između realnosti i mašte te su počele aktivno poticati emigraciju siromašnih građana u bogate predjele književnosti. Tako je povećan populacijski faktor sreće, a smanjena stopa kriminala u društvu. Doduše, prilikom povratka u realno prebivalište ispostavilo se da emigranti nailaze na niz higijenskih, sanitarnih te, dakako, zdravstvenih problema.

I vi ste jedan od literarnih emigranata koji su zbog svoje ljubavi prema čitanju i bogatstva maštom postali - bogati u mašti. Međutim, kao i brojni drugi imaginarni buržuji, u ovim teškim vremenima ostali ste bez svog literarnog bogatstva. Naime, suvremena publicistika i beletristika sve je sklonija spajati zamišljene svjetove s realnim problemima. Čak i utopijski svjetovi, koji bi trebali čitatelje uvesti u carstvo obilja, ostavljaju gorak ukus jer se implicitno (ili, štoviše, eksplicitno) kritički referiraju na sadašnje društvo. Stoga je bijeg iz okrutne realnosti u ugodnu fikciju postao otežan, praktički i onemogućen.

Čak i Ludwig von Mises, austrijski ekonomist koji pohvalno govori o bogatašima i liberalnom sustavu, svojim knjigama osiromašuje maštovite bogataše. Naime, von Mises govori o razlici između tržišno uspješnih bogataša i frustriranih pripadnika srednje i niže klase koji iz zavisti stvaraju antikapitalističku klimu. Odjednom ste se našli u neugodnoj poziciji jer ste se identificirali sa svim likovima, i kao imućni poduzetnik iz mašte i kao mladi siromah iz realnosti. Došlo je do proturječne identifikacije, mašta je pokrenula mehanizam za samoobranu od kontradikcije, zablokirala se te odbija raditi.

Rješenje je jednostavno, mada ne i jeftino: da biste oslobodili maštu, potrebno je platiti rutinski popravak kod maštoinstalatera (koji košta nekoliko stotina kuna) te platiti zakasninu u knjižnici. Ipak, ovim putem apeliram na političare da riješe granični problem s književnim poljem i omoguće građanima slobodan prijelaz u svijet mašte. U suprotnom slučaju, moraju osigurati socijalnu službu koja će pomoći ljudima poput vas da izbjegnu zdravstvene rizike povratka u realnost.

Dr. Ostojić