Dr. Ostojić: kolonijalni grč

PITANJE

Poštovani doktore,

zovem se Irena i pišem vam iz Osijeka. Dogodila mi se mala književna nesreća – naime, prolio mi se ketchup na rijetko izdanje knjige Svijet se raspada nigerijskog pisca Chinue Achebea. Dugo nisam znala kome da se obratim, ali onda sam pročitala članak o liječnici za knjige iz Dallasa koja se brine za održavanje knjiga u dobrom stanju. Dallas je, dakako, predaleko, ali i vi ste doktor za knjige pa sam sigurna da ćete bez imalo problema riješiti moju brigu.

Jako mi je neugodno jer uopće ne znam kako mi se ta nezgoda dogodila. Inače nisam toliko trapava, ali eto, događa se valjda i najboljima. Čitala sam navedeni Achebeov roman o plemenima u južnom Nigeru, o strogom ratniku Okonkwou i o njegovim problematičnim odnosima s ocem, s djecom i s drugima u zajednici. Učila sam o drugim kulturama i upoznavala nova vjerovanja i običaje. I onda, kad sam potpuno uronila u svijet Afrike, odjednom mi se marka američkog ketchupa razlila po cijeloj stranici i po brojnim drugim stranicama. Prije nego što sam se snašla, knjiga je bila ljepljiva, crvena i neupotrebljiva. Oh ne!

Ukoliko vam pomaže, radi se o nekakvom jeftinom ketchupu koji ne spada u poznate marke. Na etiketi je namršteni kauboj s uzdignutim palcem i kravicom u pozadini. Svojim strogim držanjem kauboj me podsjeća na glavnog lika ove knjige Okonkwoa, samo što bih se strašnog Okonkwoa bojala i kad bih ga vidjela na etiketi.

Likovi iz knjige rekli bi da se radi o lošem znamenu, možda bi me čak i bacili u Zlu šumu! Ni u svojoj kulturi neću proći najbolje: morat ću knjižnici platiti izdašnu kaznu i nabaviti novu knjigu. Pitanje je hoće li mi je i onda posuditi, a jako bih voljela dovršiti knjigu da saznam je li Okonkwo uspio poučiti sina da bude ratnik i oženiti kćer. Pomognite mi, doktore, da knjiga opet bude čista i bijela pa da je mogu mirno dovršiti!

ODGOVOR

Poštovana Irena,

žao mi je što vas moram obavijestiti da je došlo do terminološkog nesporazuma. Naime, u moje polje ingerencije spada liječenje isključivo ljudi i, ponekad, životinja. 'Kolegica' iz Dallasa, premda cijenim njen studiozni rad, ipak ne pripada redu liječnica. Stručnjaci koji liječe ljude su doktori, oni koji liječe životinje su veterinari, a stručnjaci koji se brinu za nežive predmete (a brojna znanstvena istraživanja pokazala su da su knjige uglavnom neživi predmeti) spadaju u mehaničare. Stoga ćete se za čišćenje ove knjige morati obratiti knjižnim mehaničarima koji djeluju relativno blizu vašem gradu – jedan odličan mehaničar radi već u Mađarskoj, u Nagykanizsi.

Ipak, iako ne mogu očistiti ketchup s vaše knjige, mogu ga prepoznati kao simptom naročitog čitateljskog stanja u kojem ste se našli. Ovaj incident nije slučajan, nego je rezultat česte književne boljke. Ukoliko ne budete izliječili tu boljku, sličan problem dogodit će vam se svaki sljedeći put: prolit ćete Coca-Colu po japanskoj poeziji, umak za roštilj po indonezijskom romanu, a čili sos po kineskom nobelovcu.

Radi se o tzv. 'čitanju u kolonijalnom grču' pri kojem čitatelj, nenavikao na motive i obrasce iz druge književnokulturne tradicije, ima nehotične fizičke reakcije na knjigu. Jako je zanimljivo zbog čega se ta fizička reakcija uvijek manifestira kao agresija, kao napad na knjigu, ali to je pitanje za filozofe. Moj primarni zadatak ovdje je riješiti vaš slučaj, tj. opustiti kolonijalni grč.

Rješenje se sastoji od polaganog privikavanja na novu književnost, uz pravilnu prehranu. Tako ćete, za početak, prvo pročitati djela pisca Wolea Soyinke, pritom se hraneći isključivo suhom hranom i ugljikohidratima. Zatim ćete preći na poeziju Christophera Okigba, a ovaj put također ćete smjeti jesti i feta sir, šunku i salatu s malo maslinovog ulja. Naposljetku ćete se vratiti Achebeu i ovaj put ćete moći jesti čak i rizičnu hranu poput gulaša i raznih namaza. Ukoliko prođete Achebeov opus bez incidenata, moći ćemo zaključiti da ste uspješno stekli postkolonijalni imunitet.

Dr. Ostojić