Dr. Ostojić: klasičan slučaj austronostalgije

PITANJE

Dragi doktore!

Javljam vam se s jednim neobičnim slučajem. Radi se o mojoj majci. Ona je jedna krhka osoba iz starozagrebačke obitelji, odgojena posve po manirima bečke, štajerske i grosgloknerske škole. Jasno vam je da je osobi s njenim manirima teško u današnjem svijetu, a pogotovo je to teško mojoj majci kojoj je činjenica da nismo više u Austro–Ugarskoj monarhiji već dovoljno stresna. Bilo kako bilo, jednom kad je počeo domovinski rat, u njoj se nešto prelomilo i od onda ona, iako živi u modernom svijetu, misli da i dalje pripadamo Austro–Ugarskoj monarhiji. Od tad moj brat i ja pokušavamo održati tu iluziju o kraljevskom životu i umjetnosti koja nas okružuje jer, kad bi saznala strašnu istinu da živimo u ovom globalnom selu i u nezavisnoj državi (prepala bi se Pavelića!), to bi bilo previše za nju.

Akrobacije koje izvodimo da bi održali iluziju su nevjerojatne. Skrivamo VHS iza televizije putem kojeg po cijele dane puštamo bečke valcere i vijesti o kraljevskoj obitelji (koje sami snimamo). Budući da se naša majka kreće uglavnom po kvartu, platili smo lokalnim dispečerima '24 sata' da njoj daju posebno izdanje koje smo napisali brat i ja: u tom izdanju se piše o kraljevskim celebrityjima i njihovim sretnim brakovima, piše se o uspjehu naših dirigenata po svijetu, te se ismijavaju francuski revolucionari. Čak smo platili i grupi lokalnih klinaca da zapale ugarsku zastavu u parkiću. Majka je time bile zadovoljna.

Međutim, problema ima sve više i bojim se da će majka kad–tad shvatiti istinu. Prvo je naletila na roman Nives Celzijus, roman kakav ne bi mogao izaći u jednom finom kraljevstvu. Majka je bila strašno zbunjena, a brat i ja smo je jedva uspjeli uvjeriti da se radi o raskalašenoj praunuci švedskog astronoma Celsiusa. Potom je u prolazu uspjela vidjeti skupinu hip–hopera koji su izvodili breakdance pa je dva dana bila u šoku jer je mislila da su Turci ipak doprli do Beča. Također joj je veoma čudno što ljudi s uglednijim zanimanjima oko nje ne nose perike i šarenu odjeću.

Uglavnom, rupa u iluziji je sve više, a mi nemamo više energije to održavati. Doktore, kako da što sigurnije dovedemo majku u naše vrijeme?

Terezija

ODGOVOR

Draga Terezija!

Vaša majka predstavlja klasičan slučaj austronostalgije. Premda me moja znanstvena nepristranost priječi u razlučivanju je li bolje bilo u Austro–Ugarskoj, Kraljevini SHS, Jugoslaviji ili Hrvatskoj, slučajeve nostalgije ipak primamo u naše ordinacije. Naime, nostalgija označava bijeg iz sadašnjosti u fikciju o zlatnoj prošlosti. Sadašnjost, ma kako loša bila, ne može biti kobna kao bijeg u fikciju koja čini jedan toliko nepredvidljivi i opasni svijet. Ta sve strahote sadašnjosti su se već dogodile sto puta u djelima pisaca i redatelja! Stoga ćemo biti primorani izbaviti vašu majku iz ralja fikcije.

Prvo vas moram upozoriti da, iako ste imali krajnje dobre namjere, njima ste ipak popločali put prema bolesti. Osim vaše majke koja se nalazi u nestabilnom fikcionalnom svijetu, moram vas obavijestiti da je i nekolicina prolaznika iz okruga Prečko preuzela vašu verziju '24 sata' i morala biti hitno hospitalizirani jer su pali u bunilo – to se dogodi kad čovjek očekuje light dnevnik, a dobije u ruke secesijsku knjigu naslova '24 Stunden'.

Neki analitičari bi rekli da vašu majku ne treba ni vraćati u ovaj svijet jer ćemo ionako ubrzo potražiti izlaz iz krize u nanovo stvorenoj Habsburškoj monarhiji. Bilo bi idealno kad bi bilo tako jer bi se vaša majka naprosto ponovo uklopila u realni svijet, ali to su znanstveno zanemarive vjerojatnosti. Stoga je idemo liječiti!

Slučaj austronostalgije (i nostalgije uopće) liječi se metodom koja je krajnje laički predočena u novom filmu Woodyja Allena gdje lik Owena Wilsona žali za zlatnom prošlošću, te se na kraju ipak uvjeri da sadašnjost nije tako loša. Naravno, bilo bi nedolično usporediti vašu majku s likom iritantnog američkog pisca, ali stvar je u tome da vašoj majci nekako treba pomutiti vjeru u sjaj monarhije. Ono što, stoga, trebate napraviti je upoznati majku s likovima Jadranke Kosor, Vlade Šeksa, Ive Sanadera itd. te je uvjeriti kako su to članovi habsburške obitelji. Jednom kad vaša majka prihvati da je monarhija mogla dovesti društvo do takvog dekadentnog stanja, njenom umu će biti jednostavnije odbaciti cijelu fikciju o monarhiji. Napravite to i javite mi se na kontrolu za tri mjeseca.