Dr. Ostojić: intertekstualna plijesan

PITANJE

Dobar dan, doktore

zovem se Jerko i idem u prvi srednje. Najviše sam se volio igrati igrice, zezati se s ekipom, gledati akciće i epske spektakle. I sad, nakon kaj sam pročitao Ep o Gilgamešu više ne volim epske spektakle, rijetko kad se zezam i počeo sam razmišljati o nekim ozbiljnim temama koje su dosadne i ful bedirajuće. Ne znam kako se zove tip koji je napisao Gilgameša ali ono što znam je da je to bio neki žešći šupak jer svi iz moje ekipe koji smo pročitali taj ep, sad smo u banani.

Dogodilo se to na dan kad smo učili o Homeru na satu hrvatskog. Nas petorica odmah smo ful zabrijali na epove. Odlučili smo markati matematiku i vjeronauk, zbrisali smo u knjižnicu i tamo smo posudili hrpu epčina. U startu smo odjebali Ilijadu i Odiseju: Ilijada opisuje tamo nekakav shit štit na sto stranica, a Odiseja se bavi nekim luzerom koji je išao ratovati pa se jadan izgubio na putu doma. Ko da netko napiše knjigu o tome kako Rambo traži let iz Vijetnama u Ameriku, bokte. Uglavnom odlučili smo se odmah baciti na Ep o Gilgamešu koji prati nekog mezopotamskog fakera, boga i batinu u svom kraju. Ep je kratak, ima pedesetak stranica i nas šestorica smo ga zrokali u petnaest minuta. Čim smo ga pročitali, onesvijestili smo se i probudili se dva dana kasnije.

Od tad su prošla dva tjedna, ne sjećam se ničega iz epa ali znam da svi mi iz ekipe imamo probleme zbog tog epa. Mikiju su ful počele rasti dlake po cijelom tijelu i svakog dana se mora depilirati, inače izgleda ko majmun. Damir se preko noći promijenio i počeo slušati pank. Kole mi je priznao da mu se cijelo vrijeme priviđaju nekakve čudne životinje. I na kraju, Rajko ne dolazi u školu jer ima proljev.

A ja? Ja imam te neke čudne nove osjećaje koji su fakat glupi. Počela me hvatati nekakva nostalgija, nemam pojma za čim. Također sam počeo ful razmišljati o tome da ću jednog dana možda umrijeti i da to fakat nije ok. Otkud sad to, majku mu? Doktor mi je rekao da pretrage i CT ništa ne pokazuju i da jedino vi možete znati u čemu je problem. Pomognite da se riješimo tog vražjeg mamurluka od Gilgameša.

ODGOVOR

Poštovani Jerko,

uvijek se rasrdim kad čujem kako se knjižničari i knjižari nemarno odnose spram djela koja mogu imati toliko značajan utjecaj na mlade čitatelje. Knjižničarka nije smjela držati Ep o Gilgamešu u istoj prostoriji u kojoj se nalaze suvremena djela, te vam nije smjela dati ep bez ozbiljnog zdravstvenog upozorenja. Posljedice tog nemara su, nažalost, sad sasvim očite.

Zašto je čitanje Epa o Gilgamešu toliko problematično? Povucimo paralelu s prehranom. Postoje jela koja dolaze iz različitih podneblja i koja su spravljena po određenim receptima, u skladu s očekivanjima onih koji će jesti tu hranu. Fizički proces probave usklađen je s tim kulturnim očekivanjima, te stoga ljudi koji redovito jedu npr. talijansku hranu, mogu imati mnogo više problema u probavi, recimo, začinjene indijske hrane (i obrnuto).

Procesuiranje pročitanog književnog djela također je fizički proces i također se odvija u skladu s osobnim očekivanjima. Ukoliko dođe do devijacije od očekivanog, dolazi i do tjelesne reakcije. Tako su tadašnji mezopotamski čitatelji epa o Gilgamešu mogli bez problema 'probaviti' navedenu priču – ipak, tokom svih godina, došlo je do fermentacije značenja i na epu se stvorila intertekstualna plijesan. Ukoliko knjižnice nisu pasterizirale tekst, vrlo lako može doći do slučaja književnog botulizma, tj. suvremeni čitatelj može loše probaviti ovaj tekst koji se, premda je star tisućama godina, čini odviše inovativan.

Ep o Gilgamešu donosi poznatu mitsku, akcijom nabijenu priču o junaku Gilgamešu i njegovom prijatelju Enkiduu. Ipak, djelo vrvi neobičnim i uznemirujućim elementima kao što su misteriozni snovi junaka, antagonističko prijateljstvo između 'civiliziranog' Gilgameša i 'divljeg' Enkidua, okrutno ponašanje boginje ljubavi Ištar, te naposljetku tužna priča o smrti Enkidua od groznice. Premda ste vi i vaši prijatelji reagirali na različite načine, svi ste reagirali na ove fascinantne i moćne slike koje su vam dotad bile nepoznate.

Dobra stvar je što će, pod utjecajem mladenačkog imuniteta, loš učinak epa nestati sam od sebe u roku od tjedan dana. U međuvremenu, strogo propisujem čitanje i gledanje isključivo djela popularne kulture. Znam da će to biti teško, ali morate shvatiti da bi u ovom trenutku čitanje epova ili, recimo, gledanje avangardnih filmova moglo biti opasno po vaš život.

Dr. Ostojić