Dr. Ostojić: Henrik Ibsen

PITANJE

Doktore!

Molim vas, pomagajte. Ne zovem vas zbog sebe, zovem vas zbog svoje nesretne kćeri s kojom ne znam što bih napravio. Ona vam je, doktore, oduvijek bila zlato. Kad su sva druga djeca počela piti pića, alkohol, ona nije. Kad su djevojke počele nositi grozne minice i čizme i što ti ja znam, ona ih nije nosila. Zgražala se nad time! Naša kćer Ivanka je oduvijek bila mezimica naše familije. Ali otkad je pročitala onu Noru onog nesretnog Norvežanina, potpuno se povampirila! Zlovoljna je, odgovara nam, ne želi reći gdje ide, prkosi... Evo, bila je na Interliberu, sve novce koje sam joj dao spiskala je na tog Ibsena, ma znam ja da je u tom Ibsenu stvar, odnio ga đavo.

Uzeo sam malo tog Ibsona, prolistao sam ga i ne vidim u čemu je stvar, neka sapunica, melodramica kakvih se Ivanka nagledala. I to još neki Norvežanin iz devetnaestog stoljeća, kog to uopće zanima danas! Ali eto, imala ga Ivanka za lektiru i ode. Prošlo je normalno dok je imala klasike – Dostojevskog, Balzaca. A onda joj daju ovog degenerika!

Jučer je Ivanka rekla da hoće da joj kupimo konja i počela se posprdno ceriti. Eto, zar nije to očiti znak da nešto nije u redu! Kao da je zaposjednuta?
Doktore, obratio sam se vama jer ne želim slati svoju kćer psihijatrima, nije moja kćer luda. Samo je malo čitala krive knjige pa je sad treba ispraviti. Kako dalje, doktore?

Zahvaljujem na pomoći.

ODGOVOR

Poštovani gospodine!

Neobično je čuti da u današnje vrijeme televizije i općeg pada nužnih moralnih standarda još uvijek neka stara knjiga može napraviti ovakav dojam na nekog tinejdžera. Pa to je fantastično! No, bez uvrede, ipak se radi o vašoj kćeri.
Dakle, Ibsenova Nora bila je svojedobno cenzurirana u SAD, budući da je njen neočekivani obrat šokirao publiku diljem svijeta: junakinja Nora se nije vratila svom mužu nego je ostavila i njega i djecu i otišla - negdje. Nevjerojatno, zar ne? Kasnija djela poput Hedde Gabler donose još veće šokove: ženama je sve dosadnije u njihovim loše napisanim ulogama pa drage volje preuzimaju neke druge, po njih fatalne uloge.

No, što je to u usporedbi s hrpom današnje nevjerojatne zbrke umjetničkih, fiktivnih (ali i realnih!) motiva koji su milijun puta šokantniji? Bojim se, gospodine, da se vaša kćer naprosto našla unutar djela koje se zove Pubertet i koje sad, na ovoj stranici, mora krenuti u smjeru otpora. Slično kao što Ibsenove junakinje odbacuju ulogu kućanice da bi preuzele ulogu buntovnica, tako i vaša kćer naprosto odbija više biti poslušna kćer i želi biti 'ono što stvarno je'. Da se razumijemo, 'biti ono što stvarno je' je također uloga za nju, ali uloga koju ona mora odigrati. Što vi tu možete napraviti?

Osim toga da se pomirite s time, bilo bi dobro i da pomognete vašoj kćeri tako da preuzmete ulogu konsterniranog oca. Što više njen otpor pogađa nekoga, to je efektivniji. Radite dramatične geste kad vam nešto odgovori! Prijetite razbaštinjenjem! Krivite majku! I što manje stari gospodari (roditelji) imaju moći, to će se kćer osjećati moćnijom. Prijetite joj zabranom izlazaka, ali joj na kraju popustite. Kaznite je neprovedivom kaznom. Zaključajte je u sobu u prizemlju i ostavite prozor otvorenim! Pokušavajte sve što možete da bi je vratili u staru ulogu i na taj će se način ona bolje i sigurnije uklopiti u novu i bit će vam jednog dana zahvalna. Šokirani roditelji koji ne razumiju tinejdžere neophodan su dio zdravog djetinjstva, slažu se pedagozi.

Međutim, koliko vidim iz pisma, vi ste ulogu oca koji bezuspješno pokušava izliječiti kćer već preuzeli i jako vam dobro ide. Znam da nećete primiti ovaj odgovor najlakše i da ćete se možda i ljutiti na mene, ali i to je dio vaše uloge, znam. A jednom kad vi budete morali preuzeti ulogu osobe u krizi srednjih godina, i vaši najmiliji će (na vašu sreću!) preuzeti nužne uloge šokirane obitelji.

Dr. Ostojić