Dr. Ostojić: havajska havarija

PITANJE

Dragi doktore,

Ja sam Josipa i logika svih stvari u univerzumu nalaže mi da vam sad pošaljem pismo. Dopustite da objasnim. Stvari su mi postale jasne nakon što sam pročitala roman Davida Mitchella Atlas oblaka. Tu knjigu čini šest različitih priča koje se odvijaju na različitim prostorima u različito vrijeme, od stoljeća devetnaestog do nepregledne budućnosti. Tih šest priča je povezano na nevidljiv i pomalo čaroban način, a sam roman je postavljen poput zrcala koje prelama te priče i odražava ih natrag k čitatelju. Pročitavši taj roman, kao da sam sama pogledala u zrcalo i u njem razaznala svijet u drugačijem, obrnutom smislu.

Doktore, ja sad vidim vezu između svih događaja i stvari ovog svijeta. To nije vulgarno doslovna veza, doktore, to je ona prava, iskonska veza. I kakve li su to veze, doktore! Zapanjujuće je shvatiti kako je ubojstvo Kennedyja zapravo poguralo rođenje moje mačke Mitzi! Također, sasvim mi je očito da je zatvaranje brodogradilišta zapravo povezano uz koloniziranje Amerike. Ako, pak, želite shvatiti nastanak ekonomske krize, najbolje bi bilo prošetati do botaničkog vrta i pogledati što se događa s petunijama. Obični ljudi ne vide te veze. Vjerojatno niti ne vjeruju da takve veze postoje. Ali ja znam da postoje i vidim ih otkad sam pročitala fascinantnu Mitchellovu odiseju u kojoj šestero likova, odnosno Jedan Lik, putuje od Honolulua preko Belgije i Amerike sve do buduće Koreje i ponovno Havaja.

Pitate se, ako sve vidim i sve shvaćam, zašto bih uopće tražila pomoć? Bilo bi vjerojatnije da će drugi ljudi tražiti pomoć za mene, a ne ja sama za sebe. Dva su razloga za ovo pismo: prvi je taj što mi je stvarno postalo naporno stalno vidjeti SVE veze oko sebe. Mozak mi treba malo odmora i voljela bih kad bih mogla otvoriti oči i naprosto vidjeti samo najobičnije, bezvezno drvo.

Drugi razlog je taj što su se stvari, pojave i meridijani poklopili tako da ja vama moram u ovom trenutku poslati pismo kako bih spriječila neke političke katastrofe u skoroj budućnosti. Eto, moja uloga u ovom malenom svemiru je odigrana! A vama univerzum nalaže da mi sad prepišete neki lijek.

ODGOVOR

Draga Josipa,

Problemi poput vašeg predstavljaju ogromnu brigu za sve liječnike knjižne prakse. Naime, liječnici su sve donedavno živjeli u sretnom dobu koje se naziva postmodernizmom – to doba može se opisati kroz tezu da su 'sva književna djela već napisana' i da ne postoji ništa originalno. To je odlično za liječnike jer, ako je sve napisano, onda za svaku prošlu i buduću knjigu imamo lijek!

Međutim, svako malo se pojavi neki 'pametnjaković' poput Mitchella koji preuzme poznate priče i onda ih kombinira na način koji je nov, opasan i nepoznat kako čitateljima, tako i liječnicima. Takva djela uzrokuju velike probleme, a liječnicima treba dugo vremena da uspiju otkriti pravi antibiotik za takvo djelo. Mitchellovi romani su veoma efektni zbog svoje inovativne strukture, ali i veoma zarazni zbog vještog pripovijedanja. Stoga brojni čitatelji zanemare bol karakterističnu za čitanje originalnih djela, pročitaju knjigu do kraja i unište si zdravlje. Tako ste i vi došli u moju ordinaciju!

Mitchellova knjiga uspijeva uvjeriti pacijente kako su posve različiti događaji – od ubijanja plemena iz 19. stoljeća do komičnog bijega iz staračkog doma – povezani. Budući da roman počinje i završava na Havajima, brojni pacijenti otišli su na Havaje gdje pokazuju isti simptom poput vas: konstantno govore antiznanstvene besmislice. Zbog serijoznosti bolesti i karakterističnog staništa, bolest Mitchellove knjige nazivamo 'havajskom havarijom'.

Havarija je dugo mučila pacijente i liječnike, ali srećom, pronašli smo joj lijek u dobrom, starom, nadrealističkom medicinskom kabinetu! Pronađite filmova Claira, Picabie, Buňuela i drugih te pogledajte dva filma dnevno. Ubrzo ćete prestati vizualizirati veze između fenomena i drvo će opet postati drvo. Oprez! - s vremenom ćete, gledanjem ovih filmova, možda početi vjerovati da su stvari u svijetu potpuno arbitrarne i nepovezane. U tom slučaju, javite se opet u ordinaciju kako bismo obustavili ovu ipak opasnu terapiju.

Dr. Ostojić
foto: grantzplace (flickr)