Dr. Ostojić: doživljaj planine

PITANJE

Dragi doktore,

šaljem vam ovo pismo s planine, hvatajući zadnji signal na svom 'pametnom' mobitelu u onemoćaloj mi ruci. Zovem se Ivana i krenula sam na ugodno, popodnevno pjesničko planinarenje koje se pretvorilo u trodnevnu ljutu borbu s okrutnom prirodom. Moje društvo odlučilo je pretvoriti Praznik rada u Praznik Pana – šetanje, recitiranje, penjanje i svakojako pjesničenje – ali u prirodi nas dočeka osvetoljubiva Artemida koja se okomila ponajviše na mene!

Našli smo se na Črnomercu, svatko sa zbirkom pjesama po izboru. Dok su moji druzi ponijeli dobru, staru Rimbaudovu Sezonu u paklu, ja sam se odlučila na suvremenu hrvatsku zbirku, Ne to Stjepana Gulina. Cijeli dan protekao je u savršenom redu (odnosno, uobičajenom poetskom nemiru) da bi se problemi pojavili na povratku. Naime, nismo se mogli spustiti niz planinu. Nikako. Krenuli bismo pa bismo naglo stali. Ili bismo skrenuli usred puteljka u šumu i kružili kao bijesne zvijeri. Ili bi legli na zemlju i – ni makac! Satima smo lutali, a uvijek bi se na kraju pronašli u planinarskom domu iz kojeg smo krenuli.

Danima razmišljam grozničavo o našem neuspjehu i čini se da smo se spuštali u stihovima i stilskim figurama, i to onima koji nas ne vode do jasnog cilja. Ipak, drugog dana, svi moji nekoć prijatelji uspješno su se spustili. Čini se da ih je spasilo to što je Rimbaud bio u prozi. Međutim, kad sam ih zaiskala da mi pomognu, nestali su poput sna pred zoru. Odmah sam se sjetila poslovice: Tko pod drugim pjesmu sriče, tog u jamu baca.

Sad već danima (mjesecima?) ležim u štenari planinarskog doma i ovisim o mrvicama graha kojih se dočepam. Izbjegavam ući u dom jer se u njemu nalaze koščati starci koji me čvrsto hvataju za nadlakticu i zapjenjeno bulazne o Celanu, Henriju Michauxu, Réneu Charu i drugim umjetnicima. Doktore, hoću li tako i ja završiti?

Moja zgoda počela je kao ditiramb, a polako se pretvara u epitaf. Molim vas, pronađite način na koji bih se spustila niz ovu prokletu planinu.

ODGOVOR

Poštovana Ivana,

svake godine svjedočimo brojnim turistima koji nepripremljeno i naivno krenu na fizički zahtjevno i opasno planinarenje noseći tek bočicu vode i knjižicu poezije. Veći dio ljeta stoga provodim pomažući Gorskoj službi spašavanja, a vi ste upravo otvorili sezonu nesretnih planinara u književnoj nevolji.

Našli ste se na takvoj gori koju i stručna literatura i laičke priče nazivaju 'proznom planinom'. Kao što je očito, radi se o planini koja slobodno propušta čitatelje proze, ali ne dopušta poetama i ljubiteljima poezije sigurno spuštanje. Praznovjerne usmene priče navode kako se radi o svojevrsnoj umjetničkoj energiji, ili čak 'duši planine', koja ometa pjesnike. Ipak, plauzibilno znanstveno objašnjenje navodi da se radi o vrsti planinskog bilja čiji pelud negativno utječe na um zaokupljen pjesničkim figurama. Međutim, još treba provesti brojne eksperimente da bismo potvrdili tu hipotezu.

Bilo kako bilo, i sami ste svjedočili utjecaju poezije na doživljaj planine. Susreli ste žrtve istog sindroma u planinarskom domu (poput onih u Gulinovoj pjesmi 'Dok Kaptolom'). Vaši prijatelji, nažalost ljubitelji pjesničkog individualizma, pobjegli su i zaboravili na vas. Istraživanja pokazuju da su i vlasnici planinarskog doma najčešće poetske obitelji koje su se pomirile sa sudbinom i odlučile nastaviti život na planini. I sam Stjepan Gulin napisao je svoju zbirku Ne to o temi pjesnika i pjesništva vjerojatno na planini, pokušavajući pronaći poetičan spas.

Spas, međutim, nije u poeziji, nego u prozi. Trebate napisati dugački prozni tekst na temu planine i bit ćete slobodni. Opet, praznovjerni smatraju da se radi o 'žrtvi' koju prinosite 'duši planine', a zapravo se radi o aktivnosti koja pozitivno utječe na koru velikog mozga i oslobađa je od prevelike osjetljivosti na planinski pelud.

U svjetskim razmjerima, najpoznatija preživjela žrtva ovog poremećaja je Johanna Spyri, autorica priče o Heidi. U našim okvirima, povijest književnosti ističe Petra Zoranića kao autora prvog hrvatskog romana, ali literoterapeuti ga pamte kao prvu preživjelu žrtvu 'prozne planine' i izumitelja lijeka za taj neobični poremećaj.

Dr. Ostojić
Foto: Skinned Mink (flickr)