Dr. Ostojić: Camus

PITANJE

E doktore, morate mi pomoći, ono. Nemrem vam reć kak se zovem jer bi me netko prepoznao, ne? Bio sam običan dečko iz kvarta, navijao za svoj klub, pio pivu i sve to kaj ide s tim dok se nisam navuko na čitanje. Mislim, jebeš drogu, nema niš gore nego kad pročitaš knjigu i onda se zamisliš previše i htio bi prestat, a nemreš nego uzmeš drugu knjigu. Nema niš gore od tog, doktore, i pomognite mi jer nemrem više tako i jer ta moja ovisnost o knjigama postaje toliko ozbiljna da počinjem zanemarivat tekme i butre i sve.

Kak sam počeo čitat? Sve je počelo tak da smo ekipa i ja uzeli nekom pederu knjigu Mali princ i onda sam osto u gradu čekat bus za doma pa sam počeo čitat pa mi se svidjelo. Mislim, danas mi je knjiga pederska, kao i svi koji je čitaju, ali sam zbog nje počeo čitat sve ove ostale i sad nemrem prestat.

Fakat je situacija postala ozbiljna, a najgore je bilo kad je Dinamo uvalio Partizanu petardu, a ja nisam bio na sjeveru nego sam doma čito Zločin i kaznu. Onda sam reko dosta, ali nisam presto neg sam počeo čitat džepna izdanja, kao još samo ovu knjigu.
Ali problem je i dalje tu. Sad sam na stadionu čito Stranca od Camusa (čak i znam da se ne čita Kamus, jebote!) i fakat me zbediralo sve to, još ajde frajer upuca onog Arapa koji radi sranja, ali jebote, frajeru umre mama, a on ništa. I onda sam se zamislio, da sigurno sad postoje dečki kojima je tak s Dinamom, a sve zbog svih tih stranaca koji igraju u Dinamu. Umjesto da damo povjerenje domaćim dečkima kojima je Dinamo u srcu i nogama, mi uvozimo Sammire i Andersone Coste i onda će navijači popizdit ko i Mersault. I tolko sam se zbedirao da nisam išo sad na tekmu kad smo slavili naslov. Sve zbog Camusa i sve te modernističke stoke od koje se čovjek sam zbedira, iako su njihove inovacije u romanu fakat osvježenje, ono e.

Kako da prestanem, doktore? I nemojte mi sad prodavat sranje da knjige promoviraju obrazovanost i toleranciju. Sinoć sam ispod Savskog mosta sreo nekog pedera koji je svom frendu pederu pričao da je Shakespeare precjenjen i pretuko sam ga samo zbog toga, mater mu jebem, on će meni srat po klasicima, nek si čita onu precjenjenu sliku Doriana Gaya, jebote!

ODGOVOR

Poštovani gospodine navijaču!

U svijetu postoji ogroman broj ljudi koji su ovisni o čitanju, a kojima čitanje predstavlja prepreku u njihovom normalnom funkcioniranju, bilo kao praktična prepreka, bilo kao suvišni misaoni impuls koji ometa ustaljeni proces nerazmišljanja. Kod Vas je prisutno pomalo od obadvoje. Svjetski medicinski sustav se protiv navedene ovisnosti bori na dva načina: jedan je tzv. law enforcement, a taj uključuje apsolutnu zabranu čitanja svakog dokumenta dužeg od 900 znakova. Drugi način je harm reduction, linija manjeg zla (budući da je law enforcement teško provediv). Drugi način uključuje besplatno ustupanje sterilnih knjiga koje ne predstavljaju opasnost po um (npr. naslovi Murakamija), metadonska metoda ustupanja knjiga koje ispunjavaju pacijentovu potrebu za čitanjem, ali isključuju potrebu za čitanjem bilo kojih drugih knjiga (npr. naslovi Eugena Kumičića)...

Metoda koja mi se čini dovoljno kvalitetnom za Vas je upis na neku vrstu reading cluba. Osim što je to još jedan klub koji možete podržavati, to je mjesto koje Vas usmjerava na određenu knjigu i gdje kroz razgovor s drugim pacijentima možete ispoljiti frustraciju nastalu čitanjem - tako problemi nastali uslijed Camusevih modernističkih postupaka neće ostati neriješeni. Uz pomoć stručnog osoblja, iz tog kluba ćete izaći bez potrebe za započinjanjem razgovora s kolegama navijačima o književnosti. Iako nikad nećete biti čisti od književnosti, ipak na ovaj način možete kanalizirati tu svoju opasnu potrebu.

Reading clubovi obično rade preko radnog tjedna i ne poklapaju se s terminima Dinamovih utakmica, osim ako Dinamo ne uđe u Ligu prvaka, ali... mi znanstvenici se ipak volimo držati izvjesnih događaja.

Sretno!

Dr. Ostojić