Dr. Ostojić: Božićno grintanje i Grinchanje

PITANJE

Doktore!

Opet sam to ja, Janica, već smo jednom pričali, i to baš lani za Božić. Mislim, ono!   Svaki Božić se meni događaju neke pizdarije s tom književnosti. Brijem da mi se to Bog osvećuje jer sam ostala vjerna pank-idealima, ateizmu i oi oi oi! E pa opet ću se obratiti vama, doktore, ful ste mi pomogli lani sa Scroogeom, pomognite mi pliz i ovaj put sa Grinchom.

Doktore, ja sam oduvijek gledala Grincha i to mi je tak zakon, i uvijek sam brijala na Grincha jer je Grinch protiv Božića, HDZ-a i kapitalizma, to mi se ful sviđa. I svake godine bih se ja farbala u zeleno i derala na ljude koji na štandovima kupuju božićne pizdarije, a svi bi me gledali poprijeko. Svi su me hejtali, a to je nekak i bilo prirodno jer sam i ja hejtala ta božićna prenemaganja.

Ove godine se sve okrenulo naopačke, u tom je problem!! Moja zelena kosa se ove godine sviđa svima! Popularne curke me pozivaju na polnoćku i na kuhano vino, a neki šminker kojem se na faci vidi da je onak totalno zadojen ideologijom, on mi se cijelo vrijeme upucava. Fuj!!! I nekak sam onda skužila da to s Grinchom više nije to, a i sjetila sam se onog šta sam si cijelo vrijeme odbijala priznati: skužila sam da Grinch na kraju vrati poklone stanovnicima Whovillea i da slavi s njima Božić. Kužite? Na kraju Grinch postane odrastao, postane kapitalist, Djeda Mraz, ono, sluša Duška Lokina a ne Ramonese, kužite: ka ta fa kin strofa.

Doktore, hoće li se to i meni desit? Ne želim se pretvorit u Grincha s kraja crtića, ne želim rađat djecu i imat bor u dnevnoj sobi, onak fuj iglice. Kako da se vrati značenje Grincha kao buntovnika? Može li se danas uopće bit Grinch više? Kako da Grinch opet počne plašit ove maloumne malograđane?

Janica

ODGOVOR

Poštovana Janica!

Zadovoljstvo mi je što Vam mogu pomoći i ovog Božića, blagdana koji donosi iznimne književne probleme širokom krugu čitateljstva. Izvrsno djelo mog kolege Doktora Seussa aktualizira pitanje koje muči ne samo Vas nego i teoretičare književne avangarde - problem prevelike simpatičnosti likova koji se trude biti antipatični.

Ma koliko htjeli zaboraviti da je djevojčica iz Whovillea preobratila Grincha, upravo taj detalj objašnjava princip po kojem se tolikim ljudima 'Grinch' sviđa, princip po kojem se tolikim ljudima sviđaju i druga, potpuno sumanuta djela. Analogan primjer se nalazi u povijesti književnosti: predstavnici književne avangarde, literarni Grinchevi, svojim su iščašenim djelima pokušali iznevjeriti svako čitateljevo očekivanje i preokrenuti svaku književnu vrijednost koja postoji. Htjeli su uništiti čitateljski Božić. Međutim, njihov uspjeh naglo se okrenuo u propast: čitateljima se njihovo literarno divljanje toliko svidjelo da su ti sami autori ubrzo postali dio kanona, dio općeprihvaćeno vrijedne književnosti protiv koje su se borili. Danas, primjerice, čitatelji čitaju Kamovljevu Tragediju mozgova s užitkom. To Vam je ta ljepljiva božićna atmosfera - ona uspijeva obuhvatiti točke otpora i pretvoriti ih u božićne ukrase. Crtić o Grinchu godinama je obavezno štivo za djecu diljem svijeta. Vaša zelena kosa postala je obavezan asesoar Božića, nešto bez čega Vaši bližnji ne mogu zamisliti Božić. Doktor Seuss je iznimno vješto opisao princip po kojem dominantan sustav preokreće one koji se bore protiv njega, a u isto vrijeme je svoj proizvod izvrsno prodao. Svaka čast, doktore!

Kako se onda boriti protiv Božića? Kako ne postati konvencionalna obiteljska žena i majka? Jedino rješenje je uvijek iznova grintati i Grinchati s uvijek nove pozicije. Rješenje je zamisliti da Grinch nije zaista prihvatio Božić nego da je odlučio infiltrirati se u Whoville kako bi što originalnije i efektnije šokirao blentave Who-ovce. Rješenje je zamisliti Grincha koji upada u T-Comovu reklamu i udara kameru nogom dok stereotipni likovi iz reklame bježe svaki na svoju stranu.

Dr. Ostojić