Dr. Ostojić: anarhija u tramvaju

PITANJE

Poštovani doktore,

zovem se Jerko i radim kao kontrolor karata u tramvaju i autobusu. Otkad sam pročitao knjigu (točnije, 'grafički vodič'), postao sam preslab da bih naplaćivao kazne i sad prijete da će me prebaciti u autobus negdje u Zagori.

Moram vam nešto objasniti: Vjerujem u Hrvatsku. U Hrvatskoj sam postao kontrolor. I odgojio sam djecu po hrvatskim vrijednostima. Vidim ljude po tramvajima i znam da me nitko ne voli. Ljudi se boje i preziru me. Ali moja uloga je od iznimne važnosti za red u našoj državi. Jer – ako ljudi nisu pod kontrolom u tramvaju, kako će tek biti pod kontrolom izvan tramvaja? Tek kad ljudi steknu prave vrijednosti u tom manjem prostoru (tj. plate kartu), mogu izići van i širiti te vrijednosti. Znam da me se nitko ne sjeti spomenuti na Dan državnosti, ali i ja dajem svoj obol našem društvu.

Međutim, moja vjera je poljuljana. Prije nekoliko dana, ulovio sam bez karte jednu djevojku, neko dijete cvijeća, i uzeo sam joj knjigu koju je čitala za kaznu. Knjiga se zove Anarhija: Grafički vodič i napisao ju je Clifford Harper. Volim takve knjige s puno slika jer ih mogu lako i brzo pročitati u tramvaju. Ali ono što sam pročitao duboko me potreslo.

Da se razumijemo, knjiga je puna priča o raznim švercerima, mutikašama i bezlovašima. Pa onaj Bakunjin ne bi kartu platio da mu puškom prijetiš! Međutim, ti anarhisti zamišljaju društvo u kojem ljudi surađuju, sami grade zakone i slobodno odlučuju o svojoj sudbini. Isto onako kako ja sanjam o tramvajima i autobusima u kojima ljudi sami plaćaju kartu, ustaju starijima i nemoćnima te – zašto ne – dogovaraju put kojim će tramvaj ili autobus ići. Pa ja sam anarhist u javnom prometalu!

I onda sam shvatio da je moja uloga u cijeloj priči tragična. Kao prvo, svojim nasilnim uvođenjem reda zapravo sprečavam ostvarenje takvog stanja u svom tramvaju ili busu. A jednom kad se to ostvari – gubim posao jer u anarhiji nema mjesta za kontrolora! I sad sam pao u depresiju. Ne mogu više naplaćivati kazne i u mojim vozilima doista dolazi do anarhije, ali one loše. Uvjeren sam da sam nešto krivo pročitao i shvatio u toj knjizi, ali nije mi jasno što. Doktore, pomagajte!

ODGOVOR

Poštovani Jerko,

nije mi sasvim u redu što me pitate za pomoć, a sami je nikad ne nudite. Više puta morao sam, zbog kvara vozila, hitno tramvajem u bolnicu i nikad mi kontrolor nije uvažio ispriku, nego sam svaki put morao platiti kaznu. Ipak, budući da sam liječnik, humanist, uvažit ću vaše izvanredno stanje i prionuti liječenju.

Vi radite veoma neobičan i stresan posao u kojem je vrlo bitno da ne budete izbačeni iz takta. U tom smislu, nikakvo čitanje knjige (pa čak ni grafičkog vodiča) nije preporučljivo, pogotovo u tramvaju, na vašem radnom mjestu. Čitajući Harperov vodič, našli ste se tako u tipičnoj 'krizi identiteta javnog službenika'. Svi radnici u jednom se trenutku zapitaju: Tko sam ja? Što radim? Koji je smisao mog rada? I dok neki djelatnici jednostavno prebrođuju krizu (poput literoterapeuta koji ubrzo shvate da bi, bez njihove intervencije, ljudi padali u komu od čitanja najobičnijih slikovnica), drugi imaju gadne probleme.

Harperov vodič ne samo što vas je pogurnuo u krizu identiteta, nego vam je ponudio i primamljivu alternativu: ideju društva koje samo uvodi red u svojim tramvajima i busevima. Dodajmo svim tim faktorima još i predug boravak u prašnjavom i zagušljivom prometalu, i time smo objasnili simptome kao što su vrtoglavica, osjećaj slabosti i nemogućnost naplaćivanja kazne.

Ne mogu vam pružiti odgovore na vaša pitanja jer to nije u mojoj ingerenciji. Ne znam što bi zadovoljilo vaš filozofski apetit, ali znam što će izliječiti vaše simptomima izmoreno tijelo: veliki odmor! Prepisujem vam stoga jednomjesečno odsustvo iz javnog prometa. U tom periodu, morate svakodnevno voziti bicikl (ili rolšuhe), izbaciti crveno meso iz prehrane te slušati umirujuću klasičnu glazbu. Preporučujem i čitanje knjiga kao što su Tramvaj zvan čežnja ili Strogo kontrolirani vlakovi. Ubrzo će vam se vratiti vitalnost i ljubav prema poslu pa ćete, čak i ukoliko ne budete pronašli odgovore na sva pitanja, pronaći elan za naplaćivanje kazni. Tako ćete se vratiti poslu, a vožnja bez karte opet će postati najskuplja vožnja!

Dr. Ostojić