PITANJE
Poštovani gospodine doktore,
Ja sam Maro, mladić iz Dubrovnika. Sram me uopće pisati ovo pismo jer odmah možete iščitati moj problem: preko noći sam izgubio osjećaj za dubrovački jezik. Sva sreća što me ne možete čuti, zvučim poput spikera na televiziji. Cijeli Grad mi se smije. Jedan stariji gospodin (tj. 'gospar') rekao mi je da govorim kao što govore ljudi 'na hvao'. Onda sam ja pokušao reći 'na hvao' pa mi se opet cijeli Grad smijao. Taj gospodin mi je ukazao na činjenicu da vjerojatno govorim književnim jezikom jer sam čitao knjige, te mi je preporučio da se obratim vama.
Zaista, nedavno sam pročitao
Školice Julija Cortázara. To je knjiga koju sam nosio na plažu kako bih zavodio studentice, a preporučio mi ju je prijatelj iz Splita i svojevrsni mentor
Jere. Knjiga je dobra za zavođenje jer ne ide od početka do kraja, nego počinje na 73. poglavlju, onda ide opet na početak, onda opet skoči na sto i neko poglavlje... Uglavnom, tek počneš čitati tu debelu knjigu, a nekome sa strane izgleda kao da si pri kraju! I stvarno vam mogu potvrditi da takva prividna načitanost odlično pali kod djevojaka, čak bolje nego pločice na trbuhu.
Međutim, ljeto je prošlo, djevojke su otišle, a ja sam iz dosade polako počeo čitati knjigu. Jedno poglavlje pa drugo pa treće, i tako redom... nisam ni primijetio, a već sam došao do kraja (vjerojatno jer se kraj nalazi nasred knjige). Otišao sam spavati još pod dojmom Oliveirinih dogodovština, jazz glazbe i suludih Morellijevih citata, a ujutro sam se probudio kao lik iz knjige koju su napisali Babić, Finka i Moguš.
Što piše taj Cortázar? Pratimo argentinskog filozofa i prznicu Horacia Oliveiru koji bježi od svakog stvarnog događaja i traži smisao života i utjehu u intelektualnim raspravama, glazbi, alkoholu, lakim drogama te ljubavnoj vezi s neobičnom djevojkom Magom. Također pratimo njegovog prijatelja Travelera koji je napustio svako prostorno i filozofsko lutanje te se prilagodio zahtjevima realnosti: oženjen je, ima posao i život provodi u jednom, jedinom gradu. Ovo zvuči jednostavno, ali roman je presijecan citatima, skokovitim poglavljima, jezičnim zavrzlamama te kojekakvim koještarijama. Meni koji sam navikao na priče Luke Paljetka, ovo je bilo veoma nelagodno iskustvo. Ali što ću, bio sam lijen prestati čitati pa sam došao do kraja. I eto nevolje!
Što da sad radim? Ne sramotim samo sebe, nego i cijelu obitelj. Majka plače i kaže da će me, ukoliko se ne priberem, poslati u Zagreb na studij kroatistike i kroatologije. Kako da se izbavim iz ove neprilične situacije?
ODGOVOR
Dragi Maro,
Ježim se kada vidim da je ovako mladom i poštenom momku u ruke došla najzloglasnija knjiga prošlog stoljeća. Naime, Školice su nastale kao plod neuspjelog vojno-književnog eksperimenta poznatog pod kodnim nazivom Operacija Balzacova kava.
UN je pokrenuo taj eksperiment sa ciljem da tehnološki stvori genijalnog autora koji bi dovršio Balzacovu Ljudsku komediju i time kreirao romanesknu cjelinu koja bi potpuno objasnila društvo te poslužila za buduće političke smjernice. Glavni tajnik je osobno odabrao mladog argentinskog profesora Julija Cortázara koji je smjesta otpremljen u vojni laboratorij u Vichyju gdje je izložen grama-zračenju.
Međutim, u najosjetljivijoj fazi eksperimenta, tehnologija je zakazala, a Cortázar se oteo kontroli i pobjegao u Pariz gdje mu se gubi svaki trag. Ubrzo su se u javnosti pojavile Školice, poznate u književnim kuloarima i pod nazivom Gaučo Frankenstein. Umjesto realističkog romana, dobili smo roman koji radikalno propituje smisao života, umjetnosti, filozofije, kulture, kontrakulture, romana, knjige kao takve, pa i samog jezika.
Dakle, radi se o grama-ozračenoj, veoma opasnoj knjizi, pogotovo za mladiće koji se vole identificirati s glavnim likom Horaciom Oliveirom, intelektualnim zavodnikom i neukrotivim 'macho' muškarcem kojeg s pravom uspoređuju sa Jean-Paulom Belmondom. Međutim, kao što se Oliveira ne uspijeva vezati ni za što osim za jezik kojim izražava svoju izgubljenost, tako ste i vi kao čitatelj na kraju ostali bez veze sa svojim korijenima. Ostao vam je tek jezik.
Srećom, ostala vam je i mogućnost liječenja. Nažalost, ono je dugotrajno i teško: šest mjeseci morat ćete ići na kure depalatalizacije i kojotacije, na terapiju linearnog čitanja i na vidrološke jezične vježbe. Naposljetku ćete, uz veliku snagu volje i moć medicine, ipak ozdraviti taman pred ljeto. Tada dobro upamtite da lakomisleno zavođenje djevojaka na plaži može naposljetku završiti teškom i dugotrajnom književnom bolešću.
