Zec: Svi lijepi konji

Što očekivati od romana o konjima? Jer, na kraju krajeva, ako se roman zove Svi lijepi konji onda je vjerojatno o konjima. Čistokrvnim konjima, divljim konjima, crnim konjima, šarenim konjima, konjima koji grizu, konjima koji naskakuju kobile, starim kljusinama, mladim divljacima, konjima koji samo vuku plug, konjima koji razumiju svaku tvoju riječ i svim drugim konjima i konjinama. Lijepim konjima. Što dovraga ti konji rade da možeš o njima napisati roman? Sviraju li klavir kopitima, njište li u ritmu himne, možda su ovisnici o ječmu?
 
Ali, ali, samo da spomenem da te konje ipak jašu ljudi. Pa i njih moramo dodati u ovu konjsku jednadžbu. Ti su ljudi većinom muškarci, a svi znaju da su muškarci samo jin, a da bi bili cijeli treba im jang. Dakle, žene. Kad dodamo žene, dobili smo jednadžbu s jednom nepoznanicom. Ako su žene mlade i lijepe meksikanke, u jednadžbu moramo dodati i bogatog oca, čime dobijemo jednadžbu s jednom nepoznanicom i jednom vrijednošću kojoj znamo raspon, ali ne znamo da li će rasti ili padati.

Ako u jednadžbu još dodamo trojicu mladića iz Texasa u dobi od 14, 16 i 17 godina od kojih najmlađi ima pištolj, a srednji se zaljubi u prelijepu meksičku djevojku, kćer bogatog rančera, dobijemo fascinantan roman Cormaca McCarthyja čiji je naslov moj naslov. Ako me razumijete, pošto pišem na španjolskom. Bueno.

Priča o bijegu u Meksiko dvojice mladića, Johna Gradyja Cola i njegovog prijatelja Laceyja Rawlinsa kojima se na putu pridruži četrnaestogodišnji Jimmy Blevins, priča je o odrastanju. Kao što mudri meksikanac reče gledajući vjenčanje jednog mladog para, "Dobro što je Bog od mladih na početku njihovih života sakrio istine jer inače ne bi imali srca započeti ga."

Opsesiju konjima mogu razumjeti. Svaka opsesija je ista, jedino je objekt opsesije drugačiji. Spreman si za nju i ubiti, ako treba. Na tom temelju Cormac McCarthy gradi svoj roman. Koja količina loše sreće ti treba da možeš opravdati ubojstvo druge osobe?

Osebujnim stilom, kojeg zbog ogoljelosti uspoređuju sa Papom (starac i link) Cormac gradi priču o mladosti, nesretnoj ljubavi, teretu bogatstva i naravno, konjima. Za čovjeka koji jahanje opisuje na sljedeći način može se reći da stvarno voli konje: "Ponekad bi odjahao skroz do najvišeg vrha lagune prije nego bi konj prestao drhtati i cijelo bi mu vrijeme pričao na španjolskom u frazama gotovo bibličnim ponavljajući ponovo kritiku još nedonesenog zakona… Dok je u trezoru rebara među njegovim koljenima tamno mesnato srce udaralo po volji njegovoj i krv je pulsirala i utroba se okretala u svom masivnom plavom grču po volji njegovoj i snažne bedrene kosti i koljena i top i tetive poput rastezljivih konopa koji su se razvlačili i skupljali u njegovim zglobovima i i po čijoj se volji sve obložilo i umotalo u meso i zadnje noge koje su dizale prašinu po još zamagljenoj zemlji i glava koja se okretala s jedne na drugu stranu i veliko zapjenjeno zubalo i vrele kugle njegovih očiju u kojima je gorio svijet."

Pitam se imaju li u nekom trgovačkom centru konje za prodati? Idem odmah kupiti par komada. Lijepih.

Zec the toilet manager
zeconfire@net.hr