Zec: Ševa na žuru podiže kulturu

Selidba kao pojam niti je negativna niti je pozitivna, odnosno, toj riječi značenje daje iskustvo koje pojedinac doživi kod radnje koju ona označava. Tako ona, selidba naime, ni kriva ni dužna poprima sijaset različitih značenja.

Uzmimo za primjer, evo baš mene. Meni selidba znači sljedeće stvari: zamatanje stvari u slojeve papira tako da se kasnije što teže mogu pronaći, traženje gaća u pola dvanaest u noći na staroj i novoj lokaciji, čuđenje nad stvarima za koje nitko, uključujući i mene, ne zna da ih imamo a još manje tko ih je kupio, provjeravanja u udžbenicima fizike da li je moguće da u jedan ormar stane stoosamdeset majica kratkih rukava, dvadeset para hlača, trinaest vesti, pedeset komada čarapa bez para, dvije zimske jakne, kaubojski šešir i tegla s cvijećem, zvanje s jednog telefona na drugi da bi locirao taj drugi koji je negdje ispod hrpe veša, i beskrajna nošenja, nošenja i nošenja. No, jako dobra stvar u selidbi je da  naletiš na neke knjige koje spadaju u kategoriju 'zaboravljeno'.

Ja sam naletio na sljedeće: Povratak Zeca Johna Updikea, Tiganu Guyja Gavriela Kaya i Ševu na žuru Suzane Rog. Osobito me oduševila ova zadnja (iako na Tigani imam potpis autora koji je nekim čudom svratio i u moj gradić). Uz ovu zadnju vežem anegdotu iz srednje škole kad sam tražeći nekakve knjige po knjižnici naletio na ovaj roman. Otvorio sam ga nasumice i počeo čitati, vjerojatno nešto poput ovog: "Prsti mi sami od sebe požure da prodru kroz prorez u gaćice! Oči su mi se vjerojatno zacaklile. Lice mi je gorjelo kao da ga je dotakla kopriva, a guza, moj divno pojastučeni zadak, počela se uvlačiti i izvlačiti namještajuči picu da joj otvor odmah primi Frantin kurac..."

I tako ja stojim u toj knjižnici otvorene knjige, otvorenih ustiju sa slinom koja se cijedi i polako kapa na pod i sa popriličnom erekcijom u gaćama kad iza sebe čujem glas: "Oooo, pa kaj mi to čitamo?!" Ženska ruka koja je pripadala Vandi iz c razreda zgrabila je knjigu, a ona je mrtva hladna pogledala naslovnicu i rekla "Opa, erotska literatura!" Ja sam pocrvenio i u nastojanju da se izvučem iz neugodne situacije izvalio: "Nije uopće o seksu nego o životinjama, pa vidiš da je ptica na naslovnici, ptica ševa." Ona se samo nasmijala i otišla.

Pretpostavljam da je već pročitala ili bar čula za tu knjigu, jer kako bi inače znala da je u pitanju erotska literatura koju je napisao alter ego Zvonimira Majdaka, Suzana Rog. Knjigu sam tada dobro proučio i zapamtio i godinama nakon toga je kupio na buvljaku za deset kuna, pospremio i zaboravio na nju.

Sad se ponosno kočoperi na polici. Samo, bojim se onog trenutka kada mi neko od djece zgrabi tu knjigu i pita me: "Tata, o čemu je ova knjiga, o životinjama? Mogu je pročitati?" Ja ću ga tada pogledati ravno u oči i reći mu istinu: "Da, dijete moje, plodu mojih prepona, o životinjama je, samo je tata odmah mora vratiti stričeku od kojeg ju je posudio jer mu ovaj prijeti dekapitacijom." I tako će Ševa na žuru opet završiti u ladici do sljedeće selidbe.

Zec the toilet manager
zeconfire@net.hr