Zec: Portret jednog kumulusa

"Ovu knjigu želim kupiti“, rekao sam samome sebi nakon što sam pročitao Atlas oblaka Davida Mitchella. Uostalom, kome bi to i rekao kad nikoga osim mene nije bilo u stanu.Ako ne brojimo ribicu Žuži iz Akvarijske 1 koja ne razgovara sa mnom od nedelje. Od ručka. Za ručak smo imali pastrve. Vjerojatno su joj bile nekakva daljnja rodbina.

Kako volim razgovarati sam sa sobom nastavio sam razgovarati te vam taj vrckavi monolog  djelomično prenosim. Proste sam dijelove bio prisiljen cenzurirati. JA sam naravno ja, dok je ZEC moj škrti, nezainteresirani i podli alter ego. No zgodan za popizditi.

JA: Ovo je najbolja knjiga koju sam pročitao u zadnjih godinu dana. Uf te jebo!
ZEC: Da, da. Trebala su ti dva tjedna da je pročitaš i onda si je počeo čitati ponovo. To se zove čitanje s razumijevanjem. Razumijevanjem. Razumijevanjem.
JA: Slušaj ti podla nakupino stanica. Ja sam taj koji odlučuje koje knjige ću čitati i kupovati. Uostalom, ta knjiga je još uvijek tu. Možeš je i ti pročitati.
ZEC: Dobro genijalče, objasni mi zašto je ta knjiga tako dobra? I zašto se zove Atlas oblaka?
JA: Ne samo da je dobra, nego je odlična. Mitchell je napisao roman koji se sastoji od šest priča koje su međusobno povezane. U prvoj priči u formi dnevnika pratimo dogodovštine Amerikanca Adama Ewinga koji plovi pacifičkim oceanom. Druga priča je u formi pisama iz pera Roberta Frobishera, nepoznatog engleskog kompozitora i biseksualca koji natjeran dugovima bježi u dvorac Zedelghem gdje ga prima poznati sifilitični kompozitor Vyvyan Ayrs kao svog glazbenog daktilografa. Tamo Frobisher nalazi dnevnik Adama Ewinga i to je poveznica između....
ZEC: Bla, bla,bla. Nemoj mi sad prepričavati sadržaj. Pitao sam te zašto je dobra, nisam te zamolio da mi je prepričaš. Nije ti ovo lektira. Uvjeri me da pročitam taj Portret jednog kumulusa.
JA:  Naslov nije… Roman je... Kako da ti objasnim… Ne diraj moju kavu… Ni klipić...
Gledaj, prve sam dvije priče pročitao po redu i krenuo na treću. Nakon treće, kako se ona prekida na polovici (osim šeste sve se priče prekidaju na polovici i nastavljaju u drugoj polovici romana) nisam mogao izdržati nego sam pronašao drugu polovicu i pročitao je. Svaki roman u kojem se obrađuju ozbiljne teme poput sudbine ljudske rase, ljudske prirode i kraja civilizacije, koji je pisan u formi glazbenog djela (seksteta) i koji natjera čitatelja da ga se čita poput Harryja Pottera (da se preskaču stranice da bi se saznala sudbina nekog lika) zaslužuje da se ga proglasi dobrim. 
ZEC: Jesi čula Žuži? Jel ima i seksa?
JA: Nema.
ZEC: E, jebi ga. Drugi put rađe uzmi Ericu Jong. Odoh ja.

Moj alter ego je napustio ovu stranicu. Odoh ja dalje i ponovo čitati. Jer kako kaže Robert Frobisher u priči broj dva: "Napola pročitana knjiga je kao nedovršena ljubavna veza." Drugim riječima, ništa od oproštajnog seksa.

Zec the toilet manager
zeconfire@net.hr