Zec: Muppet show

Hladna koža ili u originalu La pell freda je roman prvijenac katalonskog autora Alberta Sancheza Pinola. Osnova priče je sljedeća: bivši borac za irsku neovisnost razočaran životom, politikom i ljudima prihvaća posao atmosferskog mjeritelja na zabačenom otoku u Atlantskom oceanu, blizu Antarktike. Nakon što se iskrca, i mornari i kapetan i on shvaćaju da starog atmosferskog mjeritelja kojeg je trebao zamijeniti nema odnosno da je vjerojatno mrtav, ali i da je jedina osoba na otoku, svjetioničar Gruner, vjerojatno poludio jer uopće ne želi razgovarati s njima. Suprotno kapetanovom savjetu, zdravom razumu, predosjećaju ili bilo kakvoj logici, naš hrabri Irac odlučuje ipak ostati na otoku. I širiti bratstvo i jedinstvo, dodao bih. To uključuje ponovni posjet Gruneru, koji ponovo ne završava nikakvom komunikacijom.

Već prvu noć biva suočen s nekakvim žabolikim bićima koja u gomilama izlaze iz mora i pokušavaju osvojiti kuću u koju se smjestio i ubiti i pojesti ga. Uspije nekako preživjeti prvu noć, a onda ga posjeti Gruner koji od njega želi oružje, municiju i hranu, ali ga ne želi u svjetioniku, što je jedini način da preživi. Pukim slučajem naš bezimeni Irac zarobljava žensko žaboliko biće, koje je kako kasnije shvati, svjetioničareva robinja i koliko to god nevjerojatno zvučalo, ljubavnica. Zahvaljujući njoj Gruner ga pušta u svjetionik i onda njih obojica zajednički iz dana u dan (odnosno noći u noć jer bića napadaju samo po noći) vode bitku protiv žabolikih čudovišta ubijajući ih tuceta i tuceta.

Strah je gotovo opipljiv, Gruner neosjetljiv i bezosjećajan, a kraj neizvjestan, jer niti jedan od njih dvojice se više niti ne sjeća zašto su došli na taj otok, i kada i kako će otići. Postoji mala sličnost sa Goldingovim Gospodarom muha, jer se radnja odvija na zabačenom otoku i najveći su si neprijatelj ljudi sami.

Roman se brzo čita i po mojem mišljenju isto tako brzo i zaboravlja. Najupečatljivije scene su scene vođenja ljubavi između Grunera i žabolike robinje, odnosno kasnije, kada razum oslabi, a nagoni ojačaju, i vođenja ljubavi između našeg bezimenog Irca i te iste žabolike gospođe. Pošto autor na neki način forsira te scene, sumnjam da je imao čudnovato djetinjstvo. Malo prijatelja i puuuno domaćih životinja.

Ukoliko osjećate blago gađenje prema vođenju ljubavi s takvim bićem, moram odmah napomenuti da im je samo glava žabolika, dok im je tijelo neobično nalik ljudskom (osim plivaćih kožica) te naš junak u jednom trenutku zaključuje da bi svaka žena zavidjela žabolikoj manekenki na proporcijama i inim dodacima.

Kada počnu sa kamažaba vježbama žabolikoj ljepotici je koža hladna (naslov), no kako se radnja zahuktava tijelo joj se grije i naš irski ševac zaključuje da je seks sa njom bolji od bilo kojeg seks s bilo kojom ženom, životinjom ili biljkom uključujući tu i seks sa Jenna Jameson pussy dostavljenom poštom. Dobro je i to da s njom poslije seksa nema razgovora.

No, da završim ovo lamentiranje, Hladna koža je roman koji ima pretenzije da bude snimljen kao nakakav niskobudžetni horror-mjuzikl B produkcije, i u kojem bi glavne likove mogli glumiti Marko Perković Thompson kao Irac (hit pjesma Žaboglavi), svjetioničara Grunera utjelovio bi Mate Mišo Kovač, a žabolika čudovišta (sva) Jajo iz Prljavog Kazališta.

Zec the toilet manager
zeconfire@net.hr