Zec: Mazel tov

Služeći se naslovom knjige kratkih priča Etgara Kereta 8% ni od čega kao lajt motivom ovog teksta te Zakonom o obveznim odnosima kao dodatnom literaturom za pod guzicu (ili, ako dođe prodavač enciklopedija pa kaže nema bato enciklopedije prije nego platiš bar 100 rata i daš hipoteku na kuću, onda konzultiraš Zakon o obveznim odnosima koji kaže da obvezni odnos mora biti između tvoje šake i njegovog nosa), prisiljen sam pisati samo o jednoj priči, oženiti samo jednu ženu i pojesti samo jedan komad torte. Jer, u knjizi ima 24 odlične priče, a jedna priča čini nekih 4.16%. To je dovoljno blizu onih 5% (provizije) kojih u jednoj od priča trgovcu nekretninama nudi potencijalni kupac objašnjavajući mu da je 5% od nečega nesporno više od 8% ničega.

Trgovac nekretninama ipak pokušava zaraditi onih nedostižnih osam, što u stvarnom životu rezultira ili padom američkog tržišta nekretnina ili nestankom vaše ušteđevine. Zato djeco, nemojte to pokušavati u stvarnom životu.

Isto tako, onih 8% ničega trenutno putuje plinovodom prema Europi i dolazi čim Rusi dobiju 5% od nečega za koje im Ukrajinci opet nude 8% od ničega.

No, da se ja vratim na onu jednu priču. Priča se zove 'Nimrodovo ludilo' i u njoj Mirona, Uzija i Rana, jednog po jednog, u kružnom rasporedu, hvata ludilo.
 
Kako se njihov dobar prijatelj Nimrod ubio u vojsci jer ga je djevojka ostavila, Miron razvija teoriju da je to Nimrodovo ludilo i da njihov pokojni prijatelj nešto želi od njih. Samo što oni ne znaju što. Provjerili su da li na njegovom grobu neko nije slučajno podigao štand s mineralnom vodom i coca-colom. Nije. Za vrijeme tih napadaja ludila Miron piše 'neku vrstu knjige, koja bi dugoročno trebala zamijeniti Bibliju', Uzi postaje nevjerojatno poslovno potentan, a Rana love napadaji panike za vrijeme kojih zaboravlja kako mu je ime. I nevjerojatna je stvar da sam u toj priči otkrio da se u Izraelu namaz od slanutka zove humus i da ga oni naprosto obožavaju.
 
Ta priča najviše od svih u knjizi miriši na Kishona, ako znate kako Kishon miriši. Sve ostale mirišu na Kereta, na papir i tintu. 

Kako se knjige Etgara Kereta najviše kradu u izraelskim knjižarama i najviše čitaju u izraelskim zatvorima, za kraj možemo zaključiti kako su si i lopovi i zatvorenici zadali visoke standarde koje će, nadam se, moći izdržati. U suprotnom, vlasti će ih morati pustiti kući i natjerati da polože ispit za trgovce nekretninama.

Zec the toilet manager
zeconfire@net.hr