Zec: Ljeto sa Fernet Brancom

Na pitanje što je najzanimljivije što si čitao ovog ljeta odgovaram kao iz topa - cjenike u restoranima na našem plavom Jadranu. Uzbudljivo je to štivo koje sam svaki put pročitao od prvog do zadnjeg retka i bio jednako zapanjen kako prvim tako i zadnjim.

Na primjer, u jednom smo restoranu u malom mjestu na otoku Krku (koje počinje sa P a završava sa T, a između je jedna rijeka, sigurno nećete znati) ugodno sjeli, bili ljubazno pozdravljeni na četiri jezika (dva engleska, kombinacijom njemačkog i nakašljavanja i jednim koji je zvučao kao kombinacija ubrzanog disanja i glisiranja) i onda unezvjereno pokušavali koristiti iskustva stečena na tečaju brzog čitanja kako bi na cjeniku što brže pronašli neku klopu koju si možemo priuštiti bez da moramo dati auto pod račun.  To 'mi' smo u stvari ja, moja dražesna supruga i naše dvoje prekrasne djece.

Jadranske lignje, na primjer, koštaju osamdeset kuna porcija, a drugih nema. Pa sam ja onda pitao konobaricu kako ćemo mi znati da su to baš jadranske lignje i da nisu možda došle iz nekog drugog mora nekome u posjetu, pa su tu tek tjedan, dva? Jel' su i onda jadranske ili ih možemo dobiti po pedeset kuna, ali da ih jedemo na stranom jeziku. Ona me upitno zabezeknuto pogledala i pozvala gazdu koji nas je ljubazno zamolio da napustimo njegov lokal prije nego pozove policijsku, turističku i još poneku patrolu. Na to smo se mi svi digli (osim mojeg najmlađeg koji još ne hoda nego se vozi u kolicima, ali koji je hrabro prdnuo) i uz uzvike: "Jebeš kafanu koja nema jastoga od tri kile! i "Nismo mi Ante i Simona!!“ napustili to mondeno mjesto. I ostatak odmora proveli na tri S. - Sendviči, Sunce i Sedativi.

Jašta da sam ponešto i pročitao. Evo da spomenem jednu do dvije. Kuhanje sa Fernet Brancom Jamesa Hamiltona-Patersona i Mačo ne plaču Ilje Stogoffa. Slijede skraćeni sadržaji sa ocjenom čitljivosti na plaži.

Kuhanje sa Fernet Brancom
Radnja se odvija u Toscani gdje glavna dva lika, Gerald Samper, uspješni engleski ghostwriter autobiografija sportskih zvijezda i Marta, vojnovijska (Vojnovija je pretpostavljam izmišljena ruska enklava) kompozitorica kupuju kuće jedno pored drugog uvjereni da im je najbliži susjed tu samo mjesec dana godišnje i da će imati potreban stvaralački mir. Fernet Branca, gorki aperitiv pretpostavljam najsličniji našem Pelinkovcu, začinjuje svaki njihov ne baš ugodan susret i potrebna im je čitava knjiga, hektolitri Fernet Braca, poznati filmski redatelj, porodica kriminalnog pedigrea i sijaset egzotičnih recepata u kojima se koriste dimljene mačke ili vidra punjena jastogom da bi to dvoje skupa završili u krevetu. Bez akcije.

Knjiga je strašno zabavna i može se lako dogoditi da hihoćete na plaži pokraj neke preplanule Čehinje plavih očiju koja vas onda opizdi suncobranom  po glavi jer misli da se smijete njenim sisama. Meni se to naravno nije dogodilo, nego me je obla Mađarica ponudila kobasicama. Ocjena čitljivosti na plaži: osam od deset. Uz kobasicu.

Mačo ne plaču
Sam autor ga opisuje kao roman o oralnom seksu, alkoholu i novcu. Glavni lik, peterburški novinar živi život tipičnog tranzicijskog antijunaka, stalno pije, puši, drogira se i uopće nema nikakav cilj u životu osim naroljati se, preživjeti i ponovo se naroljati. Ponekad ga uhvati ljubav ili proživljava kratke bljeskove smisla u mamurnim jutrima ili pronalazi raznobojne upaljače po džepovima. Spava na čudnim, a budi se na još čudnijim mjestima. Od seksa, većinom je oralni u pitanju. No eye contact. 

Ovo je knjiga za plažu jedino ako kraj sebe na luft-madracu imate bocu votke i pet litara domaćeg crnog. Kratko i jasno, nije mi baš sjela. Ocjena čitljivosti na plaži: jedan od deset. Ocjena se diže kako praznite gore spomenute flaše. Što me podsjetilo na legendarne stihove kojima i završavam današnje emitiranje.

"A kad se riba jede, onda žednim nenormalno
I obično trijeznim boce, što ih moja stara sprema...."

Zec the toilet manager
zeconfire@net.hr