Zec: Krajnji egoist

Ukoliko vam spletom nevjerojatnih slučajnosti (na primjer, pljačka vas banda pijanih maloljetnika jer im fali love da kupe Thompsonov album i kilo parizera, ali umjesto da od njih kupite ciglu, vi kupite knjigu jer cigle su skuplje), neka od zbirki kratkih priča Theodora Sturgeona dođe pod ruku, zapne za zub ili jednostavno nonšalantno prozuji pokraj glave pritom izvodeći komplicirane zračne vratolomije nemojte se libiti da tu zbirku i pročitate. Jasno mi da da će većina od vas energično odmahnuti glavom čim shvate da je Sturgeon SF pisac, i još k tome pokojni (demode, zar ne), no odmah ću vas i ovdje razuvjeriti nečim što se naziva Sturgeonov zakon.

Devedeset posto svega je sranje.

Dakle, na temelju njegovog zakona, devedeset posto svega što ste pročitali je sranje, pa sada koja knjiga više ili manje. Ako vas ovaj argument nije uvjerio, jer jednostavno ne volite SF, kao što ne volite čokoladu sa lješnjacima ili bakterije u vašem mokraćnom kanalu, prisiljen sam izvući i posljednji argument.

Theodore Sturgeon je odličan pisac, nevjerojatno maštovit, duhovit, sklon iznenadnim i čudnim rješenjima, stilski taman dotjeran za prozu kakvu piše (nije sklon patetici i nekakvim podužim opisima ovoga ili onoga) i kako ga god konzumirate - s predumišljajem, unaprijed određenim negativnim stavom, izrazom gađenja na licu, sami ili s prijateljima, ostavit će vam ugodan okus u ustima. Bez obzira o čemu piše, da li o poludjelom buldožeru opsjednutom zlim duhom ili o mačku Helixu u kojeg se naseli duh određene osobe i koji onda krene u opasan svijet mačjih provala, Sturgeon će osvojiti i zadržati vašu pažnju, i na kraju vas natjerati da mu poput Raya Bradburyja, Genea Wolfa i Arthura C. Clarka u predgovoru Krajnjeg egoista, priznate genijalnost.

Kod nas su izdane tri zbirke njegovih kratkih priča: Krajnji Egoist, Mikrokozmički Bog i Killdozer.

Live long and prosper.

Zec the toilet manager
zeconfire@net.hr