Zec: Kod kuće je najgore

Naslov ovog teksta je ujedno i naslov jednog od Kishonovih romana i to nikako nije bez vraga. Naime, od svih knjiga koje sam ovaj tjedan imao u rukama, ostavljao po stolovima, nosio na zahod, bacao u zidove u naletima bijesa, neobuzdano ljubio na krilima neurotične ljubavi i na razne načine općio s njima, dalje od naslova nisam stigao.
 
Prvi naslov Kad je muškarac peder, kad je žena kurva Vedrane Rudan je odličan naslov, kako god da ga okreneš. Okreneš li ga ovako, Kad je muškarac žena, kad je peder kurva, dobiješ obećanje gay promiskuitetnog krimića. Odnosno, u konstelaciji Kad je žena peder, kad je muškarac kurva ukazuje na politički triler. Kako bilo da bilo, Rudanica od svog stila i dijapazona aktuelnih tema ne odstupa niti milimetra, što mi je na neki način drago, ali knjigu pročitati neću. Jer nju ili voleš ili ne voleš.
 
Drugi je naslov Priziv Johna Grishama. Zaželio sam se lakše, čitljivije literature, pa sam posegnuo za Grishamom. Do sada ga nisam čitao (samo sam odgledao neke filmove snimljene po njegovim romanima: Tvrtka, Slučaj Pelikan), no naslov je ukazivao na radnju tipičnu za njegove romane. Stigao sam do pedesete strane, ali da me pitate o čemu se u romanu radi, pojma nemam. Tako da je službena verzija - zastoj kod naslova.
 
Treći je naslov Arhitektura sreće Alaina de Bottona. Taj je naslov toliko fantastičan da razmišljam da li bi uopće čitao knjigu. Već sam naslov je obećanje sreće zbog, na primjer, vizure neke prekrasne crkve ili čega već. Naprimjer, šećete gradom, svojim ili tuđim, i odjednom vam pogled skrene na upravo obnovljenu baroknu palaču po kojoj se veru trbušasti kameni anđeli i čiji vam cifrasti prozori upravo namiguju. Odmah se rastopite od sreće, popijete u to ime dvije rakije i zaboravite na sve svoje probleme. To ja zovem arhitekturom. Odnosno ne ja, nego Alain. Kvragu, sad kad sam unaprijed iznio svoje mišljenje, sada moram i pročitati knjigu.
 
Zadnja knjiga, koja je i potpuno izvan kategorije, je Pas Kuko. Nju je napisala i slikama opremila moja petogodišnja kćer. Uveče, ležeći u krevetu i pričajući mi njegove avanture koje nikada nisu iste i uvijek su na neki način uzbudljive, moja kćer i pas Kuko me vode u svijet gdje su svi dobri i sretni i gdje se ružne stvari ne događaju. Volio bih da tamo mogu i ostati.

Zec the toilet manager
zeconfire@net.hr