Zec: Kiss me, Miss Krampus

Prije čitanja Miss Krampus promijenio sam ime autoru. Zoran Lazić mi je zvučalo kao ime urednika Kviskoteke, a ja ne čitam knjige koje je napisao urednik Kviskoteke. Bolje da se zove, bolje da se zove Ernest Laki Bošković. Javio sam promjenu imena svim matičnim uredima u zemlji predstavivši se kao šarmantni no nemilosrdni medijski mogul koji želi ostati anoniman, ali koji im svima može podijeliti otkaze. Onima koji mi nisu povjerovali ponudio sam novce. Trećih nije bilo, jer svi su se ili bojali ili su bili pohlepni. Ooo, kako će se samo Zoran iznenaditi kad ga svi budu zvali Ernest. Važno je to, zvati se Ernest. Možda bi bilo dobro da onda promijenim i ime knjige. Neka se zove, neka se zove Zagrebački Benston. E, tako.

Natočio sam si tri rakije, izgulio, narezao i stavio peči dvije kile krumpira i da bih pobijedio nikotinsku krizu nalijepio sam si jedno dva, tri, pet flastera na nadlakticu. Istina, nisu bili nikotinski, ali kako ja ne pušim nema veze. Nakon prvih nekoliko stranica Ernestovog romana zaključio sam da priče nisu dovoljno pečene pa sam ih dodao krumpiru. Popio sam sve tri rakije i nazvao strica da naručim pola svinje. Uz pola svinje uvijek mi isporuči dvije litre rakije gratis. Svinje je navodno više ne žele piti. Kako ja ne jedem svinjetinu, odnesem je susjedu Feru Luci koji mi za svinju daje obećanja koja ne može ispuniti. Ispada da godišnje sa svojih 13 zubiju pojedem 1200 kilograma svinjetine i da sam stalno pijan.

Neozbiljna neka knjiga. Evo već pišem protestno pismo gospodinu Ernestu. Počinje ovako:

"Gospodine Erneste, vašoj neozbiljnosti ravna je jedino vaša neozbiljnost. Nekako mi se čini da ste mlađi nego priznajete i da ste generalno stariji od vaše starije sestre. Koja, iako je zgodna, mora porazmisliti o promjeni frizure… Cijelo vrijeme romana nabacujete se idejama, slikama i mislima bezobzirno, ne razmišljajući o osjećajima vašeg čitatelja. Možda i ja imam tetka koji se zove Ivo i koji je jednog subotnjeg jutra otišao po cigarete i nije se nikada vratio. Ustvari moj se ne zove Ivo nego Miro i otišao je po kruh, mlijeko, jaja i margarin, a kako se vratio bez margarina tako tetka nije mogla ispeći kolač od banana, popodne je došla strina od tetke kojoj je pao šećer a nije bilo kolača, strina od tetke je otišla u slastičarnu i tamo upoznala poštara od susjede čiji je pas… No, da ne kompliciram vaše pisanje uvredljivije je  za inteligenciju od Trenutka istine , a pas je labrador bez papira…"

I još jedno, uopće nije smiješna ta knjiga. Bila mi je smiješna jedino kad sam je izvadio iz tave i kad se mast onako cijedila s nje. Niti slova nisu smiješna. Meni su slova generalno smiješna, onako mala i crna, no ova nisu. Kad sam tu knjigu pokazivao mojim kolegama iz građevinske firme niti njima nije izgledala smiješna. Ne znam uopće zašto bih je čitao. Dakle, za kraj preporuka čitateljima: nemojte čitati Zagrebački Benston Ernesta Lakija Boškovića.

No zato Miss Krampus Zorana Lazića nije loša. Mislim da je neću kupiti jer bi netko tko se zove Zoran Lazić sigurno te novce potrošio na videokazete, ploče ili kremšnite. Možda bi bilo dobro promijeniti mu ime. Hmmm, mogao bi se zvati…