Zec: Home, Sweet Stewart Home

Ne mogu. Nije da nisam pokušao. Ne mogu. Ne. Mogu. (Ovo zadnje je bilo krivo, 'ne mogu' je pravilno. Zajedno. Da ne bi ispalo da mogu.)

Ovo su te stvari, besmislenim redoslijedom: salata od tune, Thompsonovi koncerti, predizborne kampanje svih stranaka uključujući i onu za koju ću glasati, televizijska pretplata, noćna pišanja, hladne noge kod žena, osam najdužih sati svakodnevno provedenih na poslu, Vlatka Pokos, vjeronauk u školama, snijeg prije nego stavim zimske gume, politika, ona zabavna emisija sa Zuhrom i Kečkešom, hladne ruke kod žena, izvlačenje na "ako mogu oni možemo i mi", telefonska prodaja, angina i smrt. I najvažnija, na kraju, u knjižnici - lijepljenje onog papirića na kojem su podaci o knjizi direktno preko sadržaja knjige. Tako da mi, kada uzmem knjigu u ruku i okrenem na zadnju stranu, bude nemoguće pročitati sadržaj. Slijedi anegdota.

I tako ja, sav pun elana i s ogromnom koncentracijom Silapena 1500 u krvi, koji se bespoštedno borio s mojom jubilarnom petom ovogodišnjom anginom veselo odkaskam do knjižnice i tražim si knjige. I naletim na Stewarta Homea /naslovna/ i njegovu 69 stvari koje treba učiniti s mrtvom princezom. I, sigurno već pogađate, okrenem zadnju stranicu da pročitam nešto o dotičnom, jer za njega nikad nisam čuo. Niti vidio. Kad na zadnjoj strani, na sadržaj knjige nalijepljen taj famozni papirić. I onda sadržaj izgleda ovako:

Dokle može dovesti potpuna zalu raču knjiga, relativizira li čin pisan koje treba učiniti sa mrtvom princez gardan način bavi problemom čit vljavanja neživog, ali i do ubojstva knjiga uvijek smješta u konkretan Homeovi junaci putuju sjeveroza imaginarno posjećuju destilerije vi maniri markiza De Sade pornograf doaru odnosno sa razglabajnima o ževnih djela, Bibliomanija u punom sjaju.

Sve vam je jasno, kao i meni. Onda odšećem do gospođe za šankom knjižnice, nabacim svoj šeretski osmijeh i ljubazno je upitam: "Gospođo, možete li mi reći o čemu je ova knjiga?", pokazujući joj naslovnicu 69 stvari koje treba učiniti s mrtvom princezom. Ona prebaci težinu s noge na nogu, rukama primiri zanjihani šank i kroz zube procijedi: "Sadržaj vam je na zadnjoj strani".Tu ja promijenim svoj šeretski osmijeh u slavodobitni i ispalim: "Ne može se pročitati, tamo je zalijepljen onaj vaš papirić". Nagnula se prema meni istodobno naginjući i šank koji je, jadničak, samo škripao i prije nego sam mogao promucati: "Oprostite, moram ići, ostavio sam mlijeko na štednjaku, puštenu vodu u kupaonici i bolesnu baku na stubištu sa slijepim susjedovim psom", uhvatila je moj pogled svojim i objasnila mi stvar: "Papirić? Papirić?! To mladi gospodine nije papirić, to je listić na kojem je UDK broj, broj bez kojega mi ne bismo znali koja je knjiga na kojem mjestu i bez kojeg je nikada ne bismo pronašli.
I tamo je bar-kod pomoću kojeg zadužujemo knjigu na vaš broj iskaznice tako da znamo gdje je koja knjiga. Taj listić je za nas knjižničare važniji od knjige, bez knjige se može, ali bez tih oznaka nikako. Je l' to jasno, mladi gospodine?". Pognuo sam glavu i tiho potvrdno kimnuo. Otišao sam tiho.

Kako još nisam pročitao knjigu do kraja, ali dio jesam, to mi daje za pravo reći da je sadržaj red seksa, red lamentiranja o knjigama i autorima, pa opet red seksa i to sa množinama i trbuhozborčevom lutkom, pa opet red knjiga. O seksu zna puno, o knjigama još više. Cijeni i Georgesa Pereca, kojeg cijenim i ja. 

Da bi upoznali 'vrijednost' Homea kao autora preporučam odlomak (ne iz spomenute knjige, nego iz Pomame puti, ako je naslov točan) s time da unaprijed upozoravam da riječ perverzno ne postoji u Homeovom rječniku i da je tekst stvarno markizdesadeovski u pravom smislu te riječi. Ukoliko ste gadljivi, osjetljivi ili naprosto emotivni, preskočite. Nije za svakoga.

   Stewart Home 1980s Gallery Installations

Stewart Home je, samo da spomenem, pisac, filmaš, aktivist, povjesničar underground umjetnosti, izdavač i pisac mnogih subkulturnih pamfleta. Rođen je 1962. godine i više o njemu možete pročitati ovdje. 

Kako još uvijek ne znam kojih je to 69 stvari koje treba učiniti s mrtvom princezom, prisiljen sam knjigu pročitati do kraja. Jedino će kao enigma ostati što dovraga i bestraga piše ispod onog listića na zadnjoj strani.

I jedan prijedlog, ukoliko vam se ne čita cijela knjiga, pročitajte Bilješke na kraju knjige. U njima Stewart daje objašnjenja nekih momenata u romanu. Moguće ih je čitati kao zasebno djelo, na neki način i zanimljivije od samog romana.

Zec the toilet manager
zeconfire@net.hr