Zec: Godina suše

Zamislite si sljedeći scenarij – pred vama je reš pečeni burek sa sirom (onaj koji ste kupili dole kod Idrizija), vruć, mastan, idealnog trokutastog oblika, dvije stranice umalo iste, oko 12 cm. Stoji vam na stolu i ne dirate ga jer ste navalili na tanko, tanko narezani pršut, toliko slan da vam lijepi jezik za nepce i cijela usta vas peku. Oblizujete usnice koje kao da gore i koje pucaju od suhoće i tanka vam crta krvi klizi niz bradu. Neumorno žvačete pršut i burekom pokušavate ugasiti žeđ. I onda shvatite da ne samo da burek ne gasi žeđ, nego u tom bureku uopće nema sira, samo tijesto. Sanjate o čaši hladne, kristalno jasne vode, sanjate. Škripite zubima. Vode nema.

Victor Alamo de la Rosa u romanu Godina suše poglavlje za poglavljem u meni je izazivao žeđ za još riječi složenih u rečenice, a onda je nije ugasio, nego je samo riječima izazivao pohotu pod čijom sam palicom (pazi ti falusnog simbola) privremeno zaboravio na žeđ.

Kombinacijom poglavlja u kojima priča o životu na nekom kanarskom otoku pod diktaturom korumpirane vlasti s kojeg svi žele pobjeći u Ameriku i poglavlja u kojima govori o erotskoj vezi između mladića Aquilina i djevojke Efigenije dobija se kombinacija bureka i pršuta. Fantastični opisi (masturbiranje je opisano toliko privlačno da sam... ovaj ... ma znate)... No, da se razumijemo, nakon onog dijela kad Efigenija shvati da njezin pas Pluto voli piti iz izvora njene ženstvenosti i da obožava lizati njezinu nepresušnu vulvu odlučio sam nikad ne kupiti psa.

Seks je kao pršut. Svi ga vole, nikad ga nije dovoljno, izuzetno je ukusan, ali poslije njega potrebno je popiti vode jer inače dehidriraš. Sam ne može egzistirati.

Život na otoku je kao burek sa sirom bez sira. Izgleda ukusno, no kad ga zagrizeš ustanoviš da nešto nedostaje. Pa opet pređeš na pršut, pa žeđ, pa opet na burek…

Ako vam se ne dopada ova analogija romana Godina suše s klopom, moram napomenuti da sam se prošli vikend preselio, da je stan još uvijek pun kutija koje su pune nekakvih stvari od kojih sam neke prvi puta vidio, da mi klinjo redovno ima grčeve, da imam najezdu smrtonosnih radioaktivnih mušica i da nisam ništa jeo od jutra, a sada je blizu ponoći.

Čitajte i vi nešto, jebi ga.

Zec the toilet manager
zeconfire@net.hr